Moglo bi se tvrditi da su nam centralnoazijske kulture zavještale mnoge tekovine koje danas koristimo,počevši od papira,sladoleda,čaja i rješenja protiv očaja.Od svih praktičnih i opipljivih izuma,najveći se doseg dogodio u holističkom promatranju svijeta,koji je u njihovom zemljopisnom i folklornom svemiru svijetlio dok je Evropa tamnovala u bukagijama i magijama.Kinezima je nasuprot magije bila znana teurgija koja je upravo i antipod pomenutoj jer zaziva moć duha i uma,a ne dejstvovanje pukog i razornog razuma.Imadoše komonvelt naroda i narodnosti sa jedinstvenom lingua franca-om,dok su Britanijom šetali drevni Pikti i svirali na liri jer još im neznani bjehu gornji dom i kavaliri.

Koung Fu Ce ili kako ga mi nazvasmo Konfučije(ne bi li ga posrbili jer taj izgovor sliči imenima poput Dimitrije,Milivoje),bijaše kineski filozof i socijalni reformator koji je živio od 551-479-e godine pre nove ere,kao suvremenik sa Lao Tse-om,Buddha-om na istoku i Perikleom iz Helade na zapadu.Djelovanje takvih monolitnih i prosvjećenih duhova u "zlatnom dobu,determinisalo je kinesku kulturu kroz vjekove do dana današnjeg.Suvremeni filozofi/psiholozi autogenih treninga,koji nešto palamude kroz edicije "Put kojim se ređe/đere ide",samo reciklirajui razvodnjuju fundamentalne postulate ovih oboženih ljudskih titana.U Kini postoji deset jezika,u potpunosti različitih,tako da se korisnici ne bi mogli sporazumjevati a da nijesu naučili mandarinski koji je vezivno lingvalno tkivo za sve živo.

Ksenofobija i nacionalizam su u percepciji kineske kulture sramotni jer spadaju u domen nižih ljudskih pobuda,koje počinju političkom manipulacijom a završavaju obavezno svakovrsnom devastacijom.U prilog tome je i prisustvo Marka Pola(porijeklom sa otoka Korčule)na kineskom dvoru gdje je-došavši kao trgovac,ostao punih sedamnaest godina,postavši guverner grada Jangkou i  prvi dvorski savjetnik Kublaj-Kana.Ovaj je čak poslao papi molbu da mu u Kinu dovede učenjake i inventore,ni ne sluteći da od istih ne može ništa plemenito naučiti,samo dogme,spaljivanje ljudi i knjiga.Sreće je Kublaj Kanova što mu "sveti otac" nije u goste poslao "španjolsku inkviziciju",te bi ovi jezuiti mogli da se malo sablažnjuju i istražuju po "Zabranjenom gradu" u kojem bi neminovno naišli na "heretike" kojima bi propisivali indulgenciju i "zdravomarijanje" šibom po leđima.Sva je sreća što nijedna hrišćanska crkva nije zatražila kinesku prosvjetnu misiju jer bi je na koncu na kolac nabila a ništa pri tom ne bi naučila.