Kolumne

25. 07. 2010

Srpsko-hrvatski bajpas

Nikada i nigde nisu bolje prikazani srpsko-hrvatski odnosi nego pre neko veče na Kalemegdanskoj terasi u kojoj se odigravao finale značajnog međudržavnog susreta Tadić - Josipović

Gosti, tačnije dva gosta, koji su se našli u ovom poznatom beogradskom restoranu najbolja su slika odnosa dve susedne zemlje u poslednjoj deceniji.
I lokacija na kojoj se održao srpsko-hrvatski političko-kulturni susret bila je simbolična jer se ovaj restoran nalazi na nekoliko koraka od skulpture Pobednik koju je izgradio hrvatski vajar Ivan Meštrović dok je „tezgario" u Beogradu na račun Karađorđevića u doba friškog jugoslovenstva.
Nekoliko sati pre toga, srpski predsednik i njegov hrvatski kolega prošetali su Knez Mihailovom ulicom i zadržali se u ispijanju kafe u bašti „Platoa". A pre ili posle te kafe, Tadić i Josipović su prošetali kroz knjižaru. Malo poziranja za medije, malo Josipovićevog zastajkivanja pored plakata Džonija Štulića, jer ipak je hrvatski predsednik iznad svega kompozitor, pa je tako i savetnike srpskog predsednika - Nebojšu Krstića i Srđana Šapera pre nekoliko meseci dočekao u Opatiji kao poštovalac njihovog benda „Idoli".
Dakle, posle svih tih kafa, voda-voda, leksikona, Štulića i šetnje Knezom, usledilo je finale ovog srpsko-hrvatskog susreta na Kalemegdanskoj terasi i to u društvu popularno etiketirani kulturnih poslanika obe zemlje. Jedna od udarnih fotografija je bila ona zajednička Tadića i Josipovića sa direktorom beogradske filharmonije - Ivanom Tasovcem i njegovim hrvatskim kolegom. Ovaj grupni portret osvanuo je i u hrvatskim novinama „Jutarnji list" pokazavši kako odnosi između dva naroda mogu biti idilični ako ih se dohvate vrhunski umetnici. Ali prava slika srpsko-hrvatskih odnosa bila je jedna fotografija na kojoj su u razgovoru na Kalemegdanskoj terasi uhvaćeni najveći hrvatski hitmejker Tonči Huljić i vlasnik RTV Pink Željko Mitović.
Dva ključna kreatora masovnog ukusa u Srbiji i Hrvatskoj nisu bili euforični na Kalemegdanskoj terasi jer im je to ko zna koji po redu susret, a bilo ih je na stotine tokom poslednjih nekoliko godina. Ni Mitrović ni Huljić nisu tokom svojih viđanja na salvetama razdvajali interesne sfere, već su ukrupnjavali tržište i kapital koji je osnovno pravilo njihovog estradno-poslovnog bratstva i jedinstva. Tonči Huljić će nekoliko meseci nakon Petog oktobra trijumfalno sa svojim bendom „Magazin" napuniti „Sava centar" gde će naplatiti žeđ Beograđana za dalmatinskim melosom koji im je bio ukinut godinama. Na napade u hrvatskim medijima kratko je odgovarao da je za biznis iznad svega i da je Hrvatska malo tržište. Hrabar potez koji je zaslužio dobar honorar, ako se zna da je pre toga Alka Vuica bila „flaširana" na Beogradskom sajmu od dela srpske publike koja još nije bila spremna na hrvatsko pojanje u prestonici. Željko Mitović je jugonostalgiju naplaćivao kroz kompilacije eks-Ju hitova i ta njegova pionirska hrabrost emitovanja hrvatskih pevača na srpskoj televiziji pokazaće se takođe kao jako isplativa.
Saradnja Mitrovića i Huljića nastavljena je kroz Pinkovo emitovanje hrvatskih sapunica „Vila Marija" i „Ljubav u zaleđu" čiji je producent upravo bio Tonči Huljić. Novo tranziciono srpsko-hrvatsko „bratstvo i jedinstvo" konačno je bilo na pravim temeljima - profitu. Daleko od Ćosić-Tuđman-Milošević razgraničenja i premeštanja stanovništva, Mitrović i Huljić će biti Štrosmajeri jednog novog tranzicionog jugoslovenstva i to stanovništvo će premeštati od koncertnih hala do televizijskih ekrana, bez ikakvih trauma i sa puno keša. Huljić će u Beogradu praviti koncerte, dovlačiti na TV svoje serije i biti u žiriju „Operacije trijumf", a Mitrović će nuditi lovu za kupovinu hrvatske Nova TV i parati Jadransko more svojom jahtom koju će privezivati u najvećim gradovima Dalmacije.
I tokom ovog srpsko-hrvatskog samita Tadić i Josipvić će ponuditi jedan drugome sporazume i razmeniti poklon knjige, a Mitrović će Huljića poslužiti svojim avionom da ga preveze do Splita jer za hrvatskog brata i ima se i može se.
Tako su se u društvu Tadića i Josipovića u restoranu Kalemegdanska terasa uz zvuke „escajga i jedinstva", našli i Željko Mitrović i Tonči Huljić - dva najveća pobednika poslednjeg srpsko-hrvatskog „Rata i mira" i to na samo nekoliko koraka od Pobednika kojeg je napravio hrvatski vajar Meštrović dok je „tezgario" u Beogradu na račun Karađorđevića za vreme friškog jugoslovenstva.     

Branko Rosić

komentari (7)
pošalji komentar

Сремац [neregistrovani] (24. 07. 2010, 22:26:11)

Срећан / Sretan

Где је уљез ?

pošalji odgovor

dule [neregistrovani] (25. 07. 2010, 13:10:28)

Bravo za autora

Bravo Rosicu to je sustina, dok je narod ratovao i jos uvek se prepucava neko je dobro profitirao.

pošalji odgovor

kremenko [neregistrovani] (25. 07. 2010, 13:27:48)

duhovito i pametno

odlican deo sa mestrovicem i njegovim pobednikom na Kalemegdanu u blizini kojeg odrazan ovaj susret

pošalji odgovor

nina [neregistrovani] (25. 07. 2010, 14:24:17)

pravi pobednici

Tako je pravi pobednici su Mitrovic i Huljic. Oni imaju privatne avione i velike jahte a mi obicni trebamo da se sibamo za vise ciljeve i da bojkotujemo robu

pošalji odgovor

miki [neregistrovani] (25. 07. 2010, 17:11:57)

stanje stvari

to je tako. Nek broji pare a neko juri novinare po autobusu

pošalji odgovor

kole [neregistrovani] (26. 07. 2010, 18:46:27)

to brate

to brate Rosicu

pošalji odgovor

Lune [neregistrovani] (31. 07. 2010, 11:20:56)

ali oni su dosli na krilima

Slobinih i Djindjicevih *revolucija*..sa milionskim *desavanjem naroda*...i po nekom *coravom kutijom*...??

pošalji odgovor

Find us on Twitter

Kolumne
Strategija

09. 02. 2012

Strategija

Već nekoliko godina se, u akademskim krugovima, govori o strategiji razvoja visokog obrazovanja u Srbiji, ali se ništa ne dešava. Proces ide sporo, a odlučniju akciju u trianglu ...

08. 02. 2012

Iluzionisti

08. 02. 2012

Šešir ranjenog orla

08. 02. 2012

ESEJ - Marko Prelević
Arhiva
Arhiva
Click Here to Pick up the date
Click Here to Pick up the date