- IN MEMORIAM - Duh iz boce
- Dosta zločina!
- Bez šećera
- Nedelja
- URBANA GERILLA
- Priče Srđana Đurića
- BEOgradizacija
- Tribina
- Dule Nedeljković
- Vladimir Arsenijević
- Vodič za život
- TV Antena (ex TV Dželat)
- Umesto Uvodnika (Press Revija)
- Pravi razlog - Merlin
- Uvodnik - Veljko Lalić
- Komentar - Stojan Drčelić
- Nedeljnik - Branko Rosić
- Esej - Marko Prelević
- Iz mog ugla - Prof. Dr Mića Jovanović
- Reč urednika - Ljiljana Knežević
Kolumne
20. 11. 2011
Vodič za život... Dragoslav Bokan
Jugoslavija
Molim za vašu punu čitalačku pažnju, jer je u naslovu sadržana najstrašnija reč naše istorijske sudbine, a čitava tragedija XX veka srpskog naroda se potpuno poklopila sa nastankom Jugoslavije (1918), njenim međuratnim razvojem, usponom, ratnim dešavanjima, ideološkom transformacijom (posle 1945), a zatim i potpunom zloupotrebom, degeneracijom, raspadom (1980), smrću (1991) i posmrtnim truljenjem (kroz „skraćenu Jugoslaviju" i SCG)

Onog trenutka, kada smo - prvo 1918, a onda 1945, pa po treći put 1991. godine - srpstvo i srpsku državotvornu ideju odbacili u korist nekog od dosadašnjih oblika jugoslovenstva. A jugoslovenstvo je travestirano, deformisano srpstvo, ispražnjeno od svake suštine. Tu ne samo da nema svega onoga što nas je odlikovalo, počevši od Jovana Vladimira i Stefana Nemanje pa do Cera, Kolubare i Kajmakčalana, već nema - ničega. Ni zaveta, ni tradicije, ni iskustva prethodnih generacija, ni geopolitičkih ili ekonomskih interesa, ni pobedničke ratne logike, ni ostvarenja dugo sanjane ideje „svih Srba u jednoj državi" (jer se pritom mislilo na srpsku državu, a ne na monstruozni hibrid nekakve „južnoslovenske federacije"), ni prave ideologije ili estetike ozbiljno shvaćenog „slovenstva", ni kreativne integracije u okvir „ruske ideje" (koja je regularni nastavljač one originalne, zajedničke nam „vizantijske ideje"), ni ognjenog entuzijazma nekakve široke narodne volje (kao u revolucijama).
Jugoslavija je nastala političkom odlukom tadašnje „međunarodne zajednice" i odrođene (ili naivne) nacionalne elite, a kroz birokratske mere usmerene na suzbijanje autentičnog srpstva. Ukinuta nam je himna, promenjeni grb i zastava, razbijeno vojno i državno ustrojstvo, odbačeno pravoslavlje kao suštinski konstitutivni element „srpske ideje" (onakve kakvu smo je do tada poznavali) i nametnuto „bratstvo i jedinstvo" sa dojučerašnjim krvnim, ratnim neprijateljima (uz to druge vere i društvenog ustrojstva). Sve je od tada počelo da se izgovara i misli polovično, po „ključu", da se neko od naše „jugoslovenske braće" ne bi slučajno uvredio. Svako naše pominjanje nepojamnog junaštva i nadljudske hrabrosti srpske vojske u svetskom ratu se dočekivalo sa dizanjem obrva, ciničnim komentarima, mrštenjem, prezirom i otvorenim negodovanjem (što je i dovelo do krvave drame u Skupštini, 20. juna 1928. godine). Odjednom smo morali da prestanemo da se sećamo muka pod Turcima (zbog jugoslovenskih muslimana), stradanja u Mačvi s početka Prvog svetskog rata (zbog jugoslovenskih Hrvata), pravoslavnog predanja i junačke balkanske prošlosti (zbog germanizovanih jugoslovenskih Slovenaca), Svetog Save i Svetih Otaca naše srednjovekovne Crkve (zbog hodža, svećenika i pastora u školama i vojnim jedinicama novoformirane „jugoslovenske vojske"). A jugoslovenska vojska je stvorena na nedefinisanim idejama junaštva Velog Jože, Matije Gubca i Sinan paše, veštački spojenih sa Despot Stefanovim, Hajduk-Veljkovim, Sinđelićevim i Tankosićevim herojstvom.
Sve je postalo konstrukcija: veštačka, čas posoljena, čas zaslađivana, isečena i prekrojena po novim „jugoslovenskim" merama i standardima.
Ništa više nije bilo organsko, prirodno, spontano, nastalo kao prirodni proizvod dugotrajnog istorijskog procesa. Sve je - baš kao i novi grb i himna - bilo isečeno na tri dela, ujednačeno i uprosečeno. Srpska ocila i orlovi su počeli da se dizajnerski komponuju sa hrvatskom šahovnicom i slovenačkim planinskim vrhom, a „Bože pravde" (kao prva od tri strofe) sa „Lepom našom domovinom" i „Naprej zastava slave". Brkati narednici i iskusni srpski generalštabni oficiri su delili kasarnu sa austrijskim bojnicima i kavaljerima s kojima su do pre samo nekoliko meseci žestoko ratovali. A da se novoprimljeni „jugoslovenski oficiri" ne bi osećali podređeno - dobili su čin više nego što su ga imali u carskoj armiji habzburške dinastije. Dok su srpski oficiri ostali u svom dotadašnjem rangu. Da ne spominjemo junačke pukovske srpske barjake (sa dvoglavim nemanjićkim orlovima i izvezenim krstom Svetog Andrije), u ratu čuvane životima najhrabrijih naših ratnika, izbušene mecima i isečene sabljama, našom krvlju i čašću sačuvane - koje su naredbom nove Vrhovne komande povučene iz opticaja i zamenjene nekim drugim, prigodnijim vojnim zastavama.
Tada su neki od najodlikovanijih srpskih oficira izvršili samoubistvo, a drugi napustili vojsku, osećajući kako se već pripremaju krvave i sablasne slike Jasenovca, Jadovna, Zidanog mosta, posleratnih ideoloških stratišta, Vukovara, Knina, „Oluje", Rambujea, Haga i Srebrenice.
Temelji čitave naše sudbinske narodne i državne nesreće nalaze se u ideji „jugoslovenstva", tom teškom nadgrobnom kamenu koje i danas pritiska srpstvo i Srbiju.
(nastaviće se)
Kolumne
23. 05. 2012
Evropske stranke
Sada će svi da se prave pametni i pozivaju na svoje tekstove od pre dva meseca ili dve godine u kojima su sve ovo predvideli, ali je jedina istina da je 22 odsto građana izabralo ...
23. 05. 2012
Odlazak Kralja
23. 05. 2012
Monarhija na tržištu, guza u novinama
21. 05. 2012
komentari (23)
pošalji komentarRoksanda [neregistrovani] (20. 11. 2011, 01:28:38)
@
Odricanje od nacionalne države i potiranje nacionalnih interesa zarad nekih viših ciljeva događa se ovih dana iako je jugoslovenska ideja umrla.
pošalji odgovorBolesna inteligencija peni propagirajući proevropske vrednosti dok nas Gebelsovi naslednici ubeđuju da je sve što ima predznak nacionalnog atavizam.
Zašto pišete o jugoslovenstvu a ne pominjete evropejstvo, da li se bojite da će vam biti prikačen epitet srpskog klerofašiste, da će sa vašim imenom tvitovati viceve?
Evropejstvo je kuga novoga veka, pored gubitka nacionalnog identiteta zagovara ''moderne'' vrednosti tipa homosekualnosti kao poželjnog oblika ponašanjana, tako danas mediji serviraju priče o gej računarima, gej prinčevima, gej filmovima, gej brakovima, usvojenoj deci u gej brakovima, gej životinjama u zoo vrtu...
Čitava plejada mladih izvitoperenih individua živi od svog sexualnog opredeljenja, današnjih sedam sekretara SKOJ-a su zapravo gej aktivisti.
viki [neregistrovani] (20. 11. 2011, 02:29:59)
Jugoslavija
Apsolutno tacno, izuzetno ! Hvala Vam
pošalji odgovorviki [neregistrovani] (20. 11. 2011, 02:35:07)
Jugoslavija
Divno receno !
pošalji odgovorHvala Vam !
dejanbogdanovic [neregistrovani] (20. 11. 2011, 06:28:44)
izvanredno
jos jedna izvanredna analiza pravog srpskog patriote
pošalji odgovorljuba [neregistrovani] (20. 11. 2011, 08:47:44)
istina
Većina nas i nema snage za podvig potrage za istinom.Bravo!
pošalji odgovorSasa [neregistrovani] (20. 11. 2011, 10:15:55)
Nema pravde
Ali, koga to sada zanima? Ne verujem da ima puno ljudi koji citaju kolumne,kao ja sto radim kada me zainteresuje tekst u prvih par recenica. Ljudi su se izmenili bas iz razloga navedenih u tekstu,koji se godinama koriste da bi Srbi postali i ostali mali i potlaceni.Uvek su se najgori plasili najboljih i trazili iglu u plastu sena da najbolje ,makar na recima, bace u blato koje njih same okruzuje. Svi oni koriste poznate ljudske slabosti (sujetu i pohlepu) kako bi ostvarili svoje ciljeve. Dovoljno je da jedan necovek dodje na neku funkciju i odmah,kao najezda skakavaca, dovodi svoje istomisljenike da budu na nekoj funkciji i tu planduju, ne mesajuci se u svoj posao, i cineci sve kako bi ponizili radnike i sposobne ljude. Beskrajno uplaseni za svoje funkcije,uradice sve sto treba da bi na toj funkciji ostali i opstali, pa makar to bilo i unistenje svoje nacije i svog ponosa.
pošalji odgovorDragoslav Bokan [neregistrovani] (20. 11. 2011, 10:35:33)
Pobeda
Do pobede se dolazi tako što se PRVO prouče i jasno definišu oni pravi, istinski, najvažniji razlozi poraza. Ova dijagnoza je početak, temelj svake mogućnosti preokreta (koja naravno ne leži na sudbinskoj tacni, pa da ga svi vidimo pre nego što se dogodi)... A ne postoji nijedno vaskrsenje (kao i nijedna propast)koje nismo sami zaslužili i propratili svojim MIŠLJENJEM i delovanjem... Zato je depresivni pesimizam ne samo besmislen, već i opasan. Više od glupavog i naivnog optimizma... Da zaključim: prvo se moraju lekarski tačno dijagnosticirati uzroci našeg strašnog pada, da bi bilo moguće lečenje. "U početku beše Reč!", kao i uvek do sada i od sada. Posle ove otrežnjujuće reči se otvara i prostor za akciju, za ono jedino efikasno delovanje (koje je, uvek, direktna i plodna posledica mišljenja)... Zato sad svi
pošalji odgovormi koji nešto znamo, umemo, možemo i imamo priliku za to - treba da pokušamo da PROBUDIMO onu grudvicu naših sunarodnika koja može da se pretvori u lavinu. Nekom od nas će se to i posrećiti. Ali to nije naš problem, naše je da delujemo. A na sudbini i čitaocima (našem narodu) je da čuju ili ne čuju, osete ili ne osete, budu potaknuti ili ne... ono što sam napisao, uradio i sugerisao. Jednostavno... A to šta se sada dešava u ovom kršu od post-jugoslovenske države i društva, to niti me čudi, niti me zanima. Jer znam da je - u ovom obliku - nemoguće išta ozbiljnije popraviti. Dok se ne otreznimo i uzdignemo...
veselin [neregistrovani] (20. 11. 2011, 11:25:18)
pitanje
Oceekujemo uskoro vasu Belu knjugu.Ovi eseji,moraju da dodju i do obicnog coveka.Onog neostrascenog,dobrog Srbina,koji mudro cuti i ne izlazi na izbore jer kada vidi izborne liste,u sebi opsuje i pljune na listu a nastavi da cuti.Ne cuti zato sto se plasi jer je ratujici ,takodje cutke,dokazao da se ne plasi ,vec zato sto je zbunjen i ogorcen onim sto mu se nudi kao izbor.
pošalji odgovorNatasa [neregistrovani] (20. 11. 2011, 12:09:58)
jugoslavija
hvala, hvala...probuditi grudvicu, u Vasem komentaru...mnogo mi se to svidelo:)pozdrav!
pošalji odgovordejanp [neregistrovani] (20. 11. 2011, 12:26:37)
komentari su dobri
tekst je odlican. no,sta cemo sad? spoznali smo, konacno, posle dosta vremena i muka, ali kako cemo to upotrebiti za ozdravljenje i napredak? imamo, znaci, pobednicku filozofiju negde u nama, tako da se mozemo vratiti na pravi put. ali kako? ima li neko neku inicijativu?
pošalji odgovorМила [neregistrovani] (20. 11. 2011, 13:09:46)
Владика Николај
Југославија је значила пркос Христу, пркос Светом Сави, пркос српству, пркос српској народној прошлости, српској народној мудрости и народном поштењу, свакој народној светињи, пркос и само пркос...
pošalji odgovorDragoslav Bokan [neregistrovani] (20. 11. 2011, 13:57:58)
Komentar komentara
http://www.pressonline.rs/sr/kolumne/story/184922/Promene.html
pošalji odgovorBoki [neregistrovani] (20. 11. 2011, 15:07:14)
pocetak
Gospodo, propad srpstva je pocela(!) masakromn 200.000 absolutno nevinh Bogumila od strane srpske vojske 1270. Stefan nemanjic i njegov brat Sava su ponjihovim recima "predali ognju i macem" hilade nevinig dusa. ZA SRBE I SRBIJU NEMA NU MIRA NI BUCUCNOSTI SVE DOK SE NE ZATRAZI OPROSTAJ TOG JEZIVOG ZLOCINA. I ja sam Srbin kao i vi ali meni je jasno da oprostaj za ovaj zlocin duboko iz srca mora da se zatrazi.
pošalji odgovorPopovi to nece uraditi. Neko ko je uzasno hrbar bi morao da ustane....
Dragoslav Bokan [neregistrovani] (20. 11. 2011, 17:18:15)
Povodom bogumila
Pošto se već više puta ponavlja ova priča o "masakru nekoliko stotina hiljada bogumila" (u vreme kad je toliko ljudi živelo u otprilike polovini Evrope), hoću samo da pomenem da je datum navodnog masakra čak 42 godine mlađi od smrti kralja Stefana Prvovenčanog - kome ga autor komentara pripisuje. naime, Stefan Prvovenčani je umro 1228, a njegov brat, sveti srpski arhipeiskop Sava Nemanjić na Bogojavljanje 1236. godine - dok zabrinuti branitelj bogumila navodi 1270. godinu kao datum navodnog zločina... Uh, kakvih sve likova ima ovde na internetu...
pošalji odgovorVasko [neregistrovani] (20. 11. 2011, 21:23:31)
dobro
Nema nista lose u Jugoslaviji pod uslovom da su sve teritorije van Srbije tretirane kao okupaciona zona i da je ime ostalo Srbija a ni himna ni zastava nisu menjane. To je srpski ratni plen iz prvog svetskog rata i ne moze se osporiti niti otudjiti danasnim banana drzavama pod mentorstvom amerike. Nemamo mi kome sta da se izvinjavamo
pošalji odgovorVesna [neregistrovani] (21. 11. 2011, 09:15:10)
Topionica
Jugoslavija=Topionoca Srbije u svim segmentima
pošalji odgovortanja [neregistrovani] (22. 11. 2011, 00:03:59)
viki
Auror teksta ziv i zdrav je bio 90-tih,a i mladji 21g.Cudime da o ovome nije razgovarao sa Akademcima iz FRANCUSKE 7!PA SVE TO PREDLOZITI GOSPODINU PREDSEDNIKU MILOSEVICU I GENERALU KADIJEVICU.Mozda Vukovar danas nebi bio razrusen.!?itd.
pošalji odgovorlune [neregistrovani] (22. 11. 2011, 17:20:17)
hm,hmm..nije imao vremena,
isao je na studijsko putovanje i edukaciju u prijedor..hm,hmm
pošalji odgovorDragoslav Bokan [neregistrovani] (22. 11. 2011, 18:09:43)
O smislu i besmislu komentarisanja
U kakav Prijedor, na "studijsko putovanje"? Tamo nisam nikada bio, ni pre, ni za vreme, ni psole rata. Ali, vidim da "Lune" kreće u svoju akciju obilaženja parohije i odgovarajućeg "komentarisanja"... Takođe, neverovatan je i komentar o mom neizvršenom "razgovoru sa Akademcima iz Francuske 7" (ne znam da li je "Tanja" mislila na Akademike - koji, by the way, nisu iz Francuske 7 - ili na književnike iz srpskog esnafskog udruženja - koji, opet, nisu Akademici, niti Akademci - ili na Akademce - koji nemaju nikakve veze sa Francuskom 7) i sa Miloševićem i Kadijevićem?! Pa sa njima sam imao šanse da razgovaram (ni S.M.-a, ni V.K.-ća nisam nikada upoznao) isto koliko i autorka ovog komentara... Neki put se i sam iznenadim šta sve ljudi umeju i mogu da napišu kao "komentar", bez ikakve veze sa samim tekstom i njegovim autorom... Baš kao i ona otkačena (i, pritom, istorijski i hronološki netačna) priča o "stradanju bogumila iz 1270. godine"... Ali, šta je tu je. Kao u "Hajd parku", svega ima... Sve ostale čitaoce i stvarne komentatore - a posebno one koji se potpisuju pravim imenom i prezimenom - najiskrenije pozdravljam...
pošalji odgovorLune [neregistrovani] (22. 11. 2011, 19:39:57)
hm,hmm.. iz lijepe njegove, pa pravo u Beograd
BOKAN, Dragoslav (Beograd, 15. 02. 1961), srpski nacionalista, jasenovački unuk, paroljub, duhovno čedo Dragoša Kalajića, nekada vođa paravojne formacije Beli orlovi, danas samo Bokan, neimar nacionalne države. Jedan je od najizrazitijih predstavnika snažnog desničarskog talasa koji je iznedrio beogradski FDU. Već osamdesetih godina, Bokan tumara između mesijanskih i nacionalističkih ideja. Na Filozofskom fakultetu prijavljuje magistarsku tezu Uticaj neosrednjovekovnih intuicija i pokreta na savremenu evropsku kulturu. Družbenik je Isidore Bjelice koja će mu potom posvetiti roman Verenica ratnog zločinca (1994). Bokan potom odlazi u Ameriku, odakle se na patriotski zov vraća 1990, kada počinje da sprovodi svoje militarističkie ideje u praksu. Ubrzo postaje urednik posebnih izdanja u ozloglašenom BIGZU (specijalizovanom za prekodrinsku literaturu i Godine raspleta). Pristupa partiji SNO Mirka Jovića i uz njegovu pomoć formira paravojnu falangu pod nazivom „Beli orlovi“. Bokan se pritom brine o dizajnu i ideološkom supstratu ove formacije. Njegovi Orlovi najpre nastupaju razigrano kada bejzbol palicama demoliraju kancelarije televizije Yutel. Sledeća akcija je upad u Direkciju za raspolaganje diplomatskim stanovima, sa čije je terase, u stilu a la Musolini, Bokan animirao prolaznike za srpsku stvar puštajući im rodoljubive pesme. Beli orlovi 1992. odlaze preko Drine, gde učestvuju u operacijama čišćenja muslimanskog življa na teritoriji opštine Zvornik. Prisutni su takođe i u operacijama oko Sarajeva, Bijeljine, Bratunca, Brčkog, Prijedora i Višegrada. Početkom 1993, Bokan skida uniformu i posvećuje se savetničkom i propagandnom radu u Bosni. U to vreme održava intenzivne kontakte sa Karadžićem, Mladićem, Biljanom Plavšić. Sa Sonjom Karadžić pokreće 1993. luksuzno opremljeni časopis Naše ideje, u kom preko tema mesijanstva, viteštva, rasizma, slovenskog imperijalizma pokušava da obnovi srpsku „gralsku i kosovsku“ tradiciju. Zanimljivo je da od savremene srpske književnosti ovaj časopis izdvaja pesnika D. J. Danilova. Na naslovnoj strani prvog broja pojavljuje se Madona Oriflamma (1932), a na drugom fotografija odlučne devojke u uniformi Srpskog otadžbinskog saveza. Sam Bokan piše tekstove u kojima veliča viteštvo (proba katane nad zapaljenim Sarajevom) ili se obračunava sa izdajnicima (Pismo srpskom emigrantu). Iz tog perioda je ostala zabeležena Bokanova izjava o njegovom psu Tigru, koji je obučen za otkrivanje izdajnika. Sredinom devedesetih Bokan u Beogradu otvara kafić „Legsington“ i biva hapšen zbog pljačke vlasnika kompanije „Yuco“, u selu Bukovcu kod Novog Sada, pod optužbom da je sa grupom „saradnika“ oteo oko 240.000 DEM.
pošalji odgovorNakon 2000, Bokan se opredeljuje za rad na kulturnoj politici, pa se pridružuje kontroverznom biznismenu Predragu Lj. Ćeraniću u pokretanju Inicijative za lepšu Srbiju. Postaje urednik časopisa Lepa Srbija, predizajniranoj verziji Naših ideja. Koju godinu kasnije, Bokan se pojavljuje u javnosti kao šef marketinškog tima u predsedničkoj kampanji princeze Jelisavete Karađorđević. Tokom 2004. često gostuje u TV emisijama kao što su Klopka ili Dok anđeli spavaju, pa čak i Go play. U emisiji Ključ, Bokan se pojavljuje u društvu Milke Forcan.
Danas Dragoslav Bokan predaje predmet kulturna baština Srbije u Školi za devojke od stila. Kreativni je direktor u marketinškoj agenciji „Arts & Krafts“. Obožava Beogradski sindikat12
Vesna [neregistrovani] (25. 11. 2011, 02:08:25)
Lune (Luna)
La Luna Rossa
pošalji odgovormila [neregistrovani] (25. 11. 2011, 12:11:26)
istina je negde na sredini
Tacno donekle,svi narodi bivsih republiga govore isti to kako je Jugoslavija izbrisala njihov nacionalni identitet.
pošalji odgovorZaista ne vidim sta je bolje u Srbi sa porastom nacionalne svesti,igrom slucaja poznajem dosta svestenih lica ,nista bolje od komunista,sa gramzivim zenama i oni mucenici nezasiti zeljni svega....jedno je sigurnu ljudi moraju da shvate da nazalost postoji samo licni,a ne nacionalni interes.Briga popa za Srbiju ,ako zena nema za nove cipele....otprilike isto kao za vreme komunizma samo novi ucesnici sustina je ista.....
Miodrag [neregistrovani] (26. 11. 2011, 00:53:09)
Jugoslovenstvo
Postovana gospodjo Roksanda, bolji komentar na ovu temu nije ni mogao da se napise nego sto ste Vi to ucinili. Divim Vam se i svaka cast.Izneli ste samo nasu stvarnost i istinu.
pošalji odgovorGospodina Dragoslava bih zamolio da se ostavi ovakvog pisanja i da ostavi one umrle a bogami i nas zive koji smo u tom periodu ziveli.