Povećaj veličinu slova
Vrati na prvobitnu veličinu slova
Samnji veličinu slova
štampaj
štampaj
Pošalji prijatelju
INTERVJU,Kokan Mladenović
Jugosloveni su prošli kao Hazari
Obnova - Jugoslaviju će obnavljati ljudi koji je doživljavaju kao svoju domovinu, kao ja, ili neke nove generacije koje razmišljaju zdravorazumski, kaže reditelj koji priprema predstavu „Zbogom, SFRJ"
1

- Biti Jugosloven, izjašnjavati se projugoslovenski postalo je veoma nepopularno. Bez namere da upoređujemo strašne žrtve rata, suštinski genocid načinjen je nad Jugoslovenima. Nestalo je dva miliona ljudi koji su se izjašnjavali kao Jugosloveni. To je sudbina Hazara. To su nestali narodi. O tim ljudima, koji se i dalje žele da budu Jugosloveni govori ova predstava - kaže Mladenović.
Zašto „Zbogom, SFRJ" dvadeset godina posle raspada te države?
- Prošla sezona Ateljea 212 zvala se (N)ex(t) Jugoslavija. Pokušali smo dvadeset godina kasnije da vidimo šta se može smatrati jugoslovenskim kulturnim prostorom. To što je fizički oblik Jugoslavije prestao da postoji ni u kom slučaju ne znači da je ideja Jugoslavije prestala da postoji. Naprotiv, kako vreme odmiče, svi ćemo biti svesni koliko je Jugoslavija bila plemenita, razborita i nužna ideja.
A
Kako je SFRJ preživela svoj raspad
Tekst „Zbogom, SFRJ" inspirisan je filmom Volfganga Bekera „Zbogom, Lenjine".
- U našoj varijanti majka drži govor u slavu Jugoslavije na 14. kongresu SKJ, januara 1990. Vatreno braneći Jugoslaviju, majka doživi infarkt, upada u komu i budi se za Novu 1992. godinu, kada te države više nema. Da bi preživela šok i ostala živa, njen sin organizuje lepu laž po kojoj SFRJ i dalje postoji. Sve se tužno završava jer se ne može živeti u lažima, makar one bile i plemenite - kaže Kokanović.
Mladena, glavnog junaka, igra Miloš Biković, majku igra Dara Džokić, a igraju i Renata Ulmanski, Feđa Stojanović, Nenad Ćirić, Hana Selimović, Tanja Petrović, Ivan Jeftović i Marinko Madžgalj.
Malo ko je u Srbiji pre 20 godina osporavao Jugoslaviju kao nužnu ideju?
A

Kako je SFRJ preživela svoj raspad
Tekst „Zbogom, SFRJ" inspirisan je filmom Volfganga Bekera „Zbogom, Lenjine".
- U našoj varijanti majka drži govor u slavu Jugoslavije na 14. kongresu SKJ, januara 1990. Vatreno braneći Jugoslaviju, majka doživi infarkt, upada u komu i budi se za Novu 1992. godinu, kada te države više nema. Da bi preživela šok i ostala živa, njen sin organizuje lepu laž po kojoj SFRJ i dalje postoji. Sve se tužno završava jer se ne može živeti u lažima, makar one bile i plemenite - kaže Kokanović.
Mladena, glavnog junaka, igra Miloš Biković, majku igra Dara Džokić, a igraju i Renata Ulmanski, Feđa Stojanović, Nenad Ćirić, Hana Selimović, Tanja Petrović, Ivan Jeftović i Marinko Madžgalj.
- Verujem da će Jugoslaviju obnavljati ljudi koji je doživljavaju kao svoju domovinu, kao ja, ili neke nove generacije koje nemaju emotivan odnos prema njoj, a razmišljaju zdravorazumski i tržišno. Otvaranje prema eksjugoslovenskoj zajednici je logički iskorak ka boljem kvalitetu. Banalno poređenje: pogledajte bilo koji sport u bivšim republikama i videćete sramotne rezultate, zato što nema konkurencije, loša je selekcija, malo je tržište. Naravno da zato neka Zvezda gubi u Lučanima, a neki Dinamo u Zaprešiću.Iluzorno je očekivati da taj sunovrat kvaliteta koji se vidi u sportu nemamo i u kulturi.
A ko je Zvezda u kulturi?
- Srbija je čudna mešavina visoke politike, estrade i kriminala. Kultura u periodu SFRJ ovde će se pamtiti kao Periklovo zlatno doba, a mi smo došli do toga da nijedna država na eksjugoslovenskom prostoru nema nikakvu kulturnu politiku. Mi smo prepušteni rijaliti-programima, divljoj estradnoj ekonomiji, a političari nas se sete od izbora do izbora. Sreća pa idu izbori.
Žalite li i za sistemom koji je postojao ili samo za kulturnim prostorom?
- Problemi na ovim prostorima više su vezani za naše mentalitetske devijacije nego za društveno uređenje. Pre nekoliko sezona radio sam „Novu Stradiju" i mi se za 105 godinanismo odmakli od Domanovićeve satire. Bilo bi idealno da je socijalistička Jugoslavija krivac za naš loš život. To kako sada živimo pokazuje da tada nije bilo nimalo loše. Ali ideologiju treba ostaviti po strani u ovoj priči. Govorimo o istim ili sličnim narodima i jezicima koji se iz političkih razloga zovu srpski, hrvatski, bošnjački, pa čak i tako besmisleno kao crnogorski. Ali je jasno da se radi o jednom te istom jeziku. Na tom jeziku govori dvadesetak miliona ljudi i to je činjenica, a ostalo je politika.
Besmisleno je pitati da li ste Jugosloven?
- Ja sam se izjasnio kao Jugosloven na popisu, pa je gospođa koja popisuje morala sve iznova da piše pošto je podatke upisavala po maniru.
Izvor: PRESS
Nema komentara.