PODGORICA 23. 01. 2012

PRESS

INTERVJU Milorad Milošević, novinar ekonomske redakcije „Vijesti", koji prati aferu „Telekom"

Ako oprostimo lopovluk bolje da nas nema

Biti ili ne biti: Ako družini Mila Đukanovića oprostimo lopovluk i korupciju u privatizaciji Telekoma CG, koji su njemačka, odnosno mađarska kompanija kao strateški investitori u ovom poslu, poravnanjem u Americi, na neki način već priznale, bolje da nas nema.

Afera „Telekom" je ućutala predsjednika DPS-a Mila Đukanovića. Valjda zato što nije lansirana iz Crne Gore, već iz partnerskih (u kolikoj mjeri, vidjećemo) Sjedinjenih Američkih Država, a kada optužbe stignu sa te adrese, e, to je već ozbiljna i opasna politička priča.

O slučaju privatizacije crnogorskog Telekoma, koji više nego bilo koji drugi do sada, a bilo ih je mnogo, povezuje sami vrh vlasti sa kriminalnim radnjama, razgovaram sa novinarom Miloradom Miloševićem, čovjekom koji svakodnevno, kao i u ovom intervjuu, otkriva nove detalje u vezi sa neopisivo važnim slučajem korupcije na najvišem, državnom nivou.

Kako bi najjednostavnije opisao dosadašnji tok afere „Telekom"?
- Priča je počela nedavnim priznanjem menadžera Mađar i Dojče telekoma, da su prilikom kupovine Telekoma CG 2005. godine korumpirali najmanje tri crnogorska zvaničnika, ali i činovnike makedonske vlade prilikom privatizacije MAKTEL-a. Uz sudsko poravnanje i plaćanje globe od 95 miliona dolara američkim finansijskim vlastima, uoči Nove godine, tim činom su Njemci i Amerikanci, na neki način, i u Crnoj Gori počeli sa pisanjem prve presude za korupciju i organizovani kriminal na najvišem nivou. Premijeru Igoru Lukšiću, zarobljenom tužiocu i narodnoj miliciji, dakle, ostavljen je (koliko god to nama sad nestvarno izgledalo) lakši dio posla: da privedu pravdi tri lopova iz DPS-a i eventualno nekog tajkuna ili miša sakrivenog pod trulim daskama pravosuđa, koji su bili logistika ili akteri višegodišnjih jalovih istraga. Nebitno je da li će se to desiti za pola godine, godinu ili dvije. Ako, međutim, družini predsjednika DPS-a Mila Đukanovića oprostimo lopovluk i korupciju u privatizaciji Telekoma CG, koji su njemačka, odnosno, mađarska kompanija kao strateški investitori u ovom poslu, poravnanjem u Americi, na neki način već priznale, bolje da nas nema.

Da pojasnimo, kako je počela afera? Ko je pokrenuo istragu i zbog čega?
Međunarodni revizori ocijenili su još prije pet godina da su finansijski izvještaji Telekoma CG i Mađar telekoma, u godini kada je obavljena privatizacija, sadržali više spornih ugovora o konsultantskim uslugama koje navodno nijesu navodno izvršene, niti adekvatno proknjižene. Ozbiljna istraga u koju su bile uključene američke finansijske vlasti (jer se akcije Dojče telekoma kotiraju na Njujorškoj berzi) i advokatska firma firma „Vajt end Kejs", koju je angažovao investitor - Mađar telekom, za internu istragu povodom afere, dovela je do imena četiri kompanije posredstvom kojih je isplaćen novac korumpiranim licima. Istraga tokom afere došla je do podatka da investitoru (Mađar telekomu) nije bio dovoljan državni paket Telekoma od oko 51 odsto ponuđen na međunarodnom tenderu već su insistirali da steknu akcije značajnog dijela manjinskih akcionara.

Zašto je Mađarima bilo bitno da otkupe i manjinske akcije?
- Uz telekomunikacionu infrastrukturu Crne Gore koju su dobili gratis, potpuna kontrola je bila bitna radi donošenja svih važnih odluka u ovom akcionarskom društvu. Samo privatni fondovi prodali su nešto više od 15 odsto akcija u Telekomu, tako da su uz otkupljene akcije dijela radnika, penzionera i građana Mađari vrlo lako stekli potpunu kontrolu nad ovom monopolskom kompanijom na domaćem tržištu. Ključni momenat, pokazalo se, bila je sporna odluka Vlade o tzv. kontribuciji, tj. doplati u iznosu od 30 centi po akciji svakom akcionaru Telekoma koji ih proda Mađarima. Istraga u Americi je pokazala da je dokup akcija i te kako bio važan u ovoj korupcionaškoj aferi. Američka Komisija za hartije od vrijednosti (SEC) utvrdila je da je Mađar telekom sklopio lažni konsultantski ugovor sa ofšor firmama „Fijesta investments LTD" sa Mauricijusa i firmom „Aktiva" sa Sejšelskih Ostrva, navodno za pomoć u kupovini dodatnih akcija od manjinskih akcionara, te da je po tom osnovu isplaćeno čak 4,47 miliona evra.

Ko je sve učestvovao u aferi i na koji način?
- Američke finansijske vlasti utvrdile su da je Mađar telekom pri kupovini Telekoma podmitio više zvaničnika sa ukupno 7,35 miliona evra, uključujući i advokaticu, sestru tada „najvišeg vladinog funkcionera", kao i da su dvojica zvaničnika iz uprave bivšeg državnog Telekoma deponovala pare na lične račune u bankama van zemlje. Njihova imena nijesu objavljena, ali naravno i vrapcima je jasno da u tako krupnim poslovima nije mogao bilo ko uzeti „masnu proviziju". Pogotovu ne neko ko nije jako vezan za vladajući DPS i režim. U tužbi američke komisije stoji da su podmićivanje u Crnoj Gori u ime Mađar telekoma omogućili Elek Štraub, bivši predsjednik i izvršni direktor Mađar telekoma, većinskog vlasnika Crnogorskog telekoma i dva nekadašnja visoka funkcionera u sektoru za strategiju mađarske kompanije, Andraš Balog i Tamaš Morvai, koji je do 2006.  bio i član Odbora direktora Telekoma CG. Tender za prodaju državnog paketa akcija, u ime Vlade, podsjetimo, potpisao je bivši predsjednik Agencije za prestrukturiranje privrede i strana ulaganja Branko Vujović, dok je ministar ekonomije bio Darko Uskoković. Uskoković je i potpisao ugovor o kupoprodaji državnih akcija, i to na osnovu odluke Vlade koju je potpisao premijer Milo Đukanović od 11. marta 2005. U ime Mađar telekoma, ugovor su potpisali upravo Andraš Balog i Tomaš Morvai, koji su sada predmet optužbe američke regulatorne agencije. Siguran sam da sva prethodno navedena lica znaju ko je omrsio brke prilikom privatizacije Telekoma CG.

U poslednje vrijeme tvoja pažnja, ali i čitave javnosti, usmjerena je na firmu „Fijesta". Da rezimiramo o kakvoj i čijoj firmi je riječ?
- „Fijesta investments LTD" sa Mauricijusa, koja se pominje među dvije firme koje su papreno naplatile usluge pomoći u prikupljanju manjinskih paketa akcija Telekoma CG, ostavila je izgleda na desetine vidljivih tragova o svom višegodišnjem poslovanju u Crnoj Gori. „Vijesti" su u nastavcima i veoma detaljno razotkrile dio tragova ove firme, i istražnim organima, ako ima dobro volje naravno, pokazali pravi put da dođu do njenog pravog gazde. Firma je registrovana na ostrvu Mauricijus u novembru 1996. godine, dakle u dobra procvata šverca u Crnoj Gori, i sam bog zna čime se proteklih 16 godina sve bavila... Istu firmu je do sada zastupalo više advokata i ovlašćenih lica, među kojima i čuveni beogradski advokat Mark Harison (porijeklom Britanac), poznat po visokim cijenama usluga u CG. Adrese „Fijeste", prema dostupnim dokumentima, bile su u Švajcarskoj, na Kipru, londonskim hotelima. Otkriću Vam nešto što još nisam napisao. Visoki državni činovnik prošle sedmice pokazao mi je dokaz da je ista firma na jednom od tendera na kojem je učestvovala prijavila adresu u Hotelu „Crna Gora" u centru Podgorice. Ovaj činovnik, međutim, nije želio da mi da taj papir i moraću da potražim neki drugi način ne bih li došao u njegov posjed.

Javni servis je takođe poslovao sa „Fijestom". Detalji?
- „Fijesta" je posredovala u emitovanju satelitskog programa RTCG od početka 1999. do 2010. godine i po tom osnovu, prema gruboj procjeni, prihodovala između osam i 11 miliona evra. Očekujem da Vlada u narednim danima konačno objavi tačan podatak koliko je „Fijesta" za decenijski posao, koji je dobila bez tendera, uzela iz džepova poreskih obveznika.

U TVCG o tome ne žele da pričaju. Šta kažu?
- U RTCG među sadašnjim rukovodiocima, ali i među nekoliko bivših direktora televizije koji su više od deceniju „vedrili i oblačili" javnim servisom nastao je potpuni tajac ili amnezija. Kao da se radi o zavjetu ćutanja u Koza nostri, a ne o javnom servisu za koji su građani godišnje plaćali više od 10 miliona evra. Najkomičnije u čitavoj priči je što ovi ljudi ne žele da otkriju ime pravog gazde „Fijeste" sa kojim su godinama imali vrijedan ugovor. Lično mislim da ne žele da se zamjeraju Goranu Situ Rakočeviću, inače kumu predsjednika DPS-a. Rakočević je u posljednjim danima 1998. godine potpisao ovaj po mnogo čemu čudan ugovor sa već pomenutim advokatom Harisonom, tada ovlašćenim zastupnikom „Fijeste".

Brojka od 7,35 miliona evra najčešće figurira kao iznos koji su nekoliko ljudi iz Crne Gore stavili u svoje džepove u zamjenu za obezbjeđivanje prvog mjesta na tenderskom nadmetanju za Mađar telekom. Ipak, pominju se i neki veći iznosi?
- Nema razloga da ne vjerujemo Mađarima da su platili najmanje 7,35 miliona evra mita. Mogu vam samo reći da je šteta manjinskih akcionara Telekoma koji su prodali akcije 2005. po cijeni od 2,2 evra bila mnogo veća jer je vrijednost ove najlikvidnije hartije na crnogorskom tržištu kapitala 2006. i 2007. bila više nego udvostručena.

Šta misliš ko je odigrao glavnu ulogu da animira manjinske vlasnike akcija da 2005. masovno prodaju akcije Telekoma?
- Uz Vladu koja se hvalila sumnjivom odlukom o doplati akcija u iznosu od 30 centi mislim da je ključnu ulogu odigrao bivši predsjednik uprave državnog Telekoma CG Oleg Obradović, koji je na toj funkciji ostao još neko vrijeme nakon što su Mađari preuzeli kompaniju, kao i njegov predsjednik sindikata, koji je nakon privatizacije vrlo brzo napustio tu kompaniju.

Činjenica da su Amerikanci oni koji su pokrenuli istragu otvorila je i političku priču. Naime, da li je moguće da ovim Vašington okreće leđa Đukanoviću?
- Poznato je da su Amerikanci protekle tri decenije, po isteku roka upotrebe, okretali leđa i mnogo većim i značajnijim „saveznicima" nego što im je to bio Milo Đukanović, od 1997. (kada je DPS doživio raskol), pa sve do priznanja Kosova i Metohije od strane zvanične Crne Gore u oktobru 2008. Evidentan je pad interesovanja američke administracije za ovaj region i nadam se da Đukanoviću više nikada neće biti omogućeno da politički profitira na nesreći srpskog naroda u regionu, kao što je to nekoliko puta do sada bio slučaj. U tom smislu, ipak, očekujem da građani Crne Gore konačno dignu svoj glas i šefa režima, na prvim narednim narednim izborima, pošalju u političku prošlost.

Da li se ova afera po nečemu razlikuje od drugih koje smo do sada imali, a imali smo ih bezbroj u prošlosti?
- Razlikuje se po tome što su presudu u ovoj aferi izgleda već donijeli Đukanovićevi strateški partneri, tj. direktori Mađar telekoma, odnosno Dojče telekoma. Zašto bi oni pristali na poravnanje i platili čak 95 miliona dolara u SAD i time vješto izbjegavaju opasne procese sa američkim pravosuđem, ako zaista nijesu korumpirali crnogorske činovnike? Zato očekujem da, prije svega, pravosudni organi SAD, Komisija za hartije od vrijednosti te zemlje (SEC), kao i vlasti u Njemačkoj objave sva dokumenta i imena aktera ove korupcionaške afere. Radi imidža samog crnogorskog telekoma očekujem da će te podatke vrlo brzo objaviti njegova nova uprava u Podgorici, jer mislim da nemaju razloge više da sakrivaju imena bilo kojeg lupeža.

Šta očekuješ u budućnosti povodom ove afere?
- Novinarski tim ekonomske redakcije u kojoj radim dao je proteklih 20-ak dana nesebičan doprinos razotkrivanju tragova poslovanja jedne od četiri kompanije označene da je učestvovala u ovoj korupcionaškoj aferi. Jedino nijesmo uspjeli da dobijemo odgovore na sedam konkretnih pitanja upućenih bivšem premijeru Đukanoviću. Dugogodišnje iskustvo me je naučilo, ipak, da je strogo ćutanje sagovornika često puta mnogo više govorilo nego li stranice dosadnih odgovora koji nikada ne budu objavljeni. Sad su na potezu institucije. Iskren da budem, nisam preveliki optimista u pogledu potpunog razotkrivanja svih aktera ove korupcionaške afere. Usud Crnogoraca je, nažalost, da su veliki idolopoklonici i veoma kratkog pamćenja. Što je više dokaza o korupciji i kriminalu bilo, to su ih naše zarobljene institucije, po pravilu, uvijek slabije primjećivale i procesuirale dizanjem optužnica. Ostaje nada da će nam ovaj put SAD i Njemačka pomoći da se konačno pogledamo u ogledalo. Uzgred ne treba zaboraviti da je ovo mala zemlja i u njoj, što je davno zapisao veliki srpski pjesnik, „nema nepoznatih Crnogoraca".

Marko Milačić