Povećaj veličinu slova Vrati na prvobitnu veličinu slova Samnji veličinu slova štampaj štampaj
 

Pošalji prijatelju

povodom Dana nezavisnosti crne gore ekskluzivno O referendumu, liberalima, Milu ĐukanoviĆu i zaŠto ga je podrŽao 1997.

21. 05. 2012.  - Autor: Marko Milačić

Narod želi mafiju, a ne slobodu

Tužno je tih predreferendumskih, majskih dana bilo slušati kako masa okupljena po trgovima kliče Milu Đukanoviću i njegovom DPS-u, pjevajući parole Liberalnog saveza: „E viva, e viva, e viva Montenegro". Ironija istorije

Slavko
Slavko
Nije bilo druge mogućnosti nego da podržim Đukanovića. Ja vam neću govoriti o kajanju, jer ga nemam, ali da je to glasanje i ta podrška Đukanoviću bila jedini smradan potez na koji smo bili prinuđeni, jeste. Bio je to užas
Bio je to još jedan prilog tezi da na ovom svijetu pravde nema: onaj koji je najviše unazadio Crnu Goru, formirajući je kao mafijaški raj u srcu Evrope, podigao je barjak njene obnovljene državnosti, dok je onaj koji joj je udahnuo antiratni, građanski i ljudski duh bio negdje van njene teritorije. Neoprostivi grijeh istorije.


Šest je godina od proglašenja nezavisnosti Crne Gore. Na njenom čelu su ljudi ogrezli u organizovani kriminal i korupciju, predvođeni šefom DPS-a Milom Đukanovićem. Kako vam izgleda Crna Gora nakon šeste godine samostalnosti?


- Crna Gora izgleda tačno kako sam predviđao da će izgledati. Ona je nastavila da bude privatni posjed Mila Đukanovića, brata mu Aca, sestre Ane, posjed stečen krvavim razaranjem bivše Jugoslavije, ratnim zločinom, teškim kriminalom, vođenjem crnogorske mafije, račundžijskim služenjem zločincu Slobodanu Miloševiću. Činjenica je da je sva Crna Gora sve to znala od samog početka, ali je, potpuno suprotno od njenog veličanstvenog moralnog nasljeđa, stala na stranu teškog zločina i zločinaca, i konačnog dobrovoljnog samoubistva. Nije Crnu Goru na stranu Đukanovića odvela lažna propagandna priča policije, medija, političara i takozvanih intelektualaca o ugroženosti srpskog naroda. Nju su na stranu zločina odvele Miloševićeva moć i mogućnost beskrupuloznog pljačkanja koju je ta crna moć nudila. Đukanović je tu užasnu moć, štićen čitavo vrijeme od američke obavještajne službe i njom usmjeravan, iskoristio.Ja sam, u nemogućim uslovima pakla, Crnu Goru probudio osnivanjem Liberalnog saveza Crne Gore, demokratske, državotvorne i patriotske stranke kakve nije bilo od Triglava do Đevđelije. Za istinom koju sam govorio pošle su desetine hiljada ljudi. Ali samo nakon nekolike godine, kad je Đukanović odlučio da ih kupi (te iste ljude, skoro sve do jednoga ih je kupio), svi su me izdali i prodali. U tome leži tajna pitanja zašto je Crna Gora ovakva. Prodali su se kolektivno, dobrovoljno i ciljano svi u Crnoj Gori: i Crnogorci, i Srbi, i Albanci, Hrvati i Bošnjaci. Svaka druga tvrdnja je laž.


Đukanović i njegovi su od velikosrba postali velikocrnogorci koji su Crnoj Gori donijeli nezavisnost. Ipak, bila je to ideja za koju ste se vi i čitav LSCG od početka zalagali. Kako ste se osjećali onog trenutka, maja 2006. godine, kada je Milo Đukanović podigao barjak Crne Gore, dok mu je masa na Trgu slobode uzvikivala vaše „E viva Montenegro"?


- Đukanović, kao ni ostali oko njega, nemaju nacionalno osjećanje. Upravo ta očigledna činjenica objašnjava kako je bilo moguće da se, od otrovnog velikosrbina Đukanović preko noći preobrati u navodnog velikocrnogorca. Odgovor je jednostavan: on i oni su samo i iznad svega zločinci i kriminalci, mafijaški novac je njihova vjera, tajni računi su njihova crkva, ljudska krv je za njih rujno vino, rat i propast drugih je za njih poželjna jer na drugi način željene pljačke ne može biti. Oni su saizvršioci genocida nad Bošnjacima i pokušaja tog istog stravičnog zločina nad Hrvatima, oni su rušitelji bivše Jugoslavije koji su ratom spriječili njeno transformisanje u demokratsku zemlju.Moramo imati u vidu i najvažniju činjenicu: sve što govorim bilo je očigledno, nikakva tajna. Nije Đukanović diktator sam od sebe, kako bi diktaturom lagao narod, nikako. On je diktator zato što narod takvu diktaturu hoće i želi, bila ona pod petokrakom ili kokardom, ili mafijom. Đukanović je u tome smislu istinski narodni predstavnik. Ovome treba dodati važnu činjenicu da je on totalno neobrazovan, limitiran i, u suštini, primitivan. Nema on pojma ni o Crnoj Gori, ni o Srbiji, o Evropi i svijetu da i ne govorim. Ali, sličnih je u Crnoj Gori ogroman broj, zbog toga je on postao njihov car!Inače, kao što je krao sve u životu, Đukanović je javno ukrao program Liberalnog saveza. Ukrao ga je, ne nikako da bi ga sproveo, nego da bi ga uništio. Uspio je. On je definitivno i zauvijek, planski i namjerno ubio i sahranio Crnu Goru. Osim u geografskom smislu i smislu vlasništva mafije nad njom, Crna Gora više ne postoji. To sopstveno samosahranjivanje narod je svjesno podržao iz petnih žila, rezultati se očigledno vide već dvadeset dvije godine. Kada sam gledao miting o kojem govorite, znao sam da je to sviranje pogrebne muzike za samosahranu Crne Gore, tu njihovu Crnu Goru, ali ne nikako moju i mojih vječno živih ideja i snova. Metaforično govoreći, u Crnoj Gori njen narod je svjesno podržao Hitlera, da nakon genocida nad Jevrejima, umjesto da se nađe pred sudom, podiže vrtiće za preživjelu jevrejsku đecu! Đe to može proći? U Crnoj Gori i nigdje drugo... To je njena istinita nadgrobna ploča.


Mnogi su se, glasajući za otcjepljenje od Srbije, vodili logikom „država pa demokratija", „država pa borba protiv Đukanovićeve oligarhije". Da li je to, sa ove distance gledano, bilo pametno, tj. da li je tada bilo mudrije glasati protiv samostalnosti, pa tek kada se država oslobodi mafijaške hobotnice, na referendumu izglasati nezavisnost?


- Želim vam reći da se Crna Gora nije odvajala od Srbije, ona je samo obnavljala svoj puni suverenitet. Druga je stvar što je taj čin zloupotrijebljen od strane Đukanovića, kako bi se definitivno on i njegov mafijaški klan učinjeli vječnim. Ponavljam, iza svega stoji američka obavještajna služba, Đukanović je samo mali djelić plana koji služba krvavo sprovodi na čitavom prostoru bivše Jugoslavije.Propagandnu gebelsovsku poruku „prvo država, pa tek onda demokratija" smislila je crnogorska tajna policija kako bi blokirala našu poruku narodu koja je glasila „državi reći DA, mafiji reći NE". Glavni nosilac i propagator Đukanovićeve poruke „prvo država, pa demokratija" bio je desna ruka Mila Đukanovića - Miško Perović, navodni osnivač nedjeljnika „Monitor" i još nekoliko lažno nezavisnih medija u Crnoj Gori koje je sve, krijući se iza Miška Perovića, osnovala i drži pod kontrolom mafija! Poruka „prvo država, pa demokratija" imala je za cilj da pruži javni alibi za čin veleizdaje Crne Gore koji će odmah učiniti takozvani crnogorski intelektualci, pisci, drugi umjetnici itd, koji su se nalazili u Liberalnom savezu ili oko njega.Želim reći da je ta parola originalna zastava i himna njihove veleizdaje Crne Gore, podaništva Đukanovićevoj mafiji i saučesništvo u Đukanovićevom definitivnom ubijanju Crne Gore. Za razliku od rečenog, moja poruka je bila da se borba za državu nikada i nikako ne smije odvajati od borbe za demokratiju, da su to dva paralelna procesa koja se nikako ne smiju odvajati, nego naprotiv, prožeti i stalno prožimati. U suprotnom i Crna Gora i demokratija u njoj su izgubljene. To je bio jedini pravi odgovor mafiji i ključni usklik u borbi protiv nje! Nije uspjelo, narod je želio i želi mafiju, a ne slobodu...


Otkriću svoju logiku kojom sam se vodio na referendumu - glasati za nezavisnost u maju, a onda na izborima u septembru (kao i svim ostalim, uostalom) glasati protiv vlasti. To je bila teoretska šansa. Da maksimalno konkretizujem: čovjek koji je za nezavisnu Crnu Goru i ujedno protiv hobotnice Mila Đukanovića nalazi se 21. maja 2006. godine pred referendumskim listićem. Šta je trebalo da radi? Za šta da glasa? Kojom logikom je trebalo da se vodi?


- U vašoj logici ima smisla, ali mu, i to ne vašom krivicom, nedostaje istina koja je najvažnija, a koja glasi: svaki proces glasanja obavljen u Crnoj Gori od Miloševićevog puča 1989, kojim su Đukanović i ostali dovedeni na vlast, pa sve do danas, bio je planiran, izmanipulisan i pokraden. Kobna greška stanovnika Crne Gore se krije i u činjenici što oni, navodno, misle da se u mafijaškoj Crnoj Gori do promjena može doći posredstvom učešća na projektovanim izborima. Ne može nikako, to je krupna laž. Može se do promjena doći samo na jedan način: totalnim bojkotom mafije i njenih izbora, definitivnim izlaskom opozicije iz parlamenta, mafijinih institucija, masovnim izlaskom na ulice i tako redom, i to sa samo jednom jedinom parolom „padaj, Đukanoviću". Ali, ovaj moj predlog je od strane opozicije prećutan kao da ga ni bilo nije, a isto tako i od strane medija. Opozicija se tako ponaša jer su najvažniji djelovi njenih vođstava kupljeni od strane mafije. Isto je i sa medijima i na svim drugim pozicijama koje bi mogle poslužiti kao jezgra otpora. Đukanović, odnosno njegovi savjetodavci znaju što rade. Želim vam reći, vaše glasanje je bilo pošteno, ali nije imalo nikakve šanse za uspjeh iz razloga koje sam objasnio.


Da li ste glasali na referendumu?


- Đukanović nije htio referendum, ali je to bio zahtjev Zapada, tako je do njega došlo. Đukanović je godinama igrao na kartu navodne borbe za Crnu Goru, to laganje je bilo pogonsko gorivo za mašinu njegovih brojnih i očiglednih prevara, ali prevara koje su bile svakome očigledne i koje nigdje ne bi mogle proći osim u Crnoj Gori. Taj njegov smjer očigledno potvrđuje koliko je želja za Crnom Gorom bila prisutna i jaka u Crnoj Gori, a tu želju smo posijali, njegovali i razvili mi liberali, a ne nikako Đukanović. Samo zbog njegovog stvarnog plana da referendum ne uspije on je izmislio takozvanu izbornu „sivu zonu" koja je odslikavala njegovu namjeru da referendum donese rezultat ispod pedest i pet posto, koje mu je nametnuo isti Zapad. Taj rezultat, samo jedan, dva, ili tri procenta ispod pedeset i pet procenata, omogućavao mu je daljnji opstanak na vlasti, njen posjed, a zadržavao mu je Srbiju kao faktor u odnosu na koji bi se on pojavljivao i lažno predstavljao kao uspješni demokrata.Samo zbog toga on je liberale zvao da se pridruže njegovoj referendumskoj kampanji i da se ja sa njim pojavljujem na mitinzima koje je organizovao. Rezultat je, nakon neuspješnog referendumskog rezultata, trebalo da bude sljedeći: „Građani, sve sam pokušao! Evo, sa mnom su bili i liberali i Slavko Perović, ali nam nije uspjelo, nego, uspjeće nam to na narednom referendumu koji ćemo održati u narednih pet godina!" Zbog toga što je htio da liberalnu vitešku borbu pretvori u sredstvo svoje suštinske prevare nigdje i ni na jednom mjestu nijesam pozvao da se izađe na referendum, a pozive da se pojavim kao njegov propagandni megafon glatko sam odbijao.Njegova policija, njegova agentura radila je specijalno kod liberala, da na referendum uopšte ne izađu. Moj odgovor liberalima bio je: postupite onako kako želite, odluka je vaša. Cetinje je bilo pod posebnom obradom, ali Đukanovićev plan nije uspio, liberali su većinom izašli i glasali za nezavisnost.Tako sam postupio i ja, a njegovi Đukanovićevi mediji su otvoreno lagali da glasao nijesam!


Srbi u Crnoj Gori su vam uvijek, blago rečeno, zamjerali što vrijeđate njihovu tradiciju i istoriju. Mnogi od njih smatraju da je današnja Đukanovićeva i Krivokapićeva antisrpska retorika zapravo vaš produkt i da su je korifeji DPSDP-a samo preuzeli od vas. Šta biste odgovorili Srbima na to?

- Takve njihove tvrdnje su gola neistina. Nikad i nigdje liberali nijesu ni jednim jedinim postupkom vrijeđali njihovu tradiciju ili istoriju. Sa druge strane, liberali su ukazivali na sve falsifikate srpske istorije koji su proizvod više nego stopedesetogodišnjeg djelovanja velikosrpske agenture u Crnoj Gori, prisutne od vremena donošenja tajnog velikosrpskog programa „Načertanije" koji je stvorio Ilija Garašanin. Od tog trenutka je krenuo otvoreni proces asimilacije Crnogoraca, njihovo pretvaranje u Srbe.Mi smo uvijek govorili da nemamo ništa protiv naroda srpskog, da je taj narod, baš kao i crnogorski, najveća žrtva jedne od najvećih prevara u evropskoj istoriji, prevare poznate pod imenom „Obnavljanje Dušanovog carstva" zasnovanog na golim golcatim istorijskim falsifikatima, odnosno otvorenim lažima.


Nazad u prošlost. Mnogi vam zamjeraju što ste početkom dvijehiljaditih ušli u manjinsku vladu sa DPS-om. Jedan od forumaša na internetu postavio vam je sljedeće pitanje: „Zašto ste pozvali birače da glasaju za Mila Đukanovića, iako vam je savjetovano da to ne radite?" Da ste poslušali savjete i pozvali liberale da podrže Momira Bulatovića, za kojeg se znalo ko je, Crna Gora bi imala sasvim drugačiju budućnost.


- Nije tačno da smo glasali za Mila Đukanovića i ušli u njegovu vladu, mi smo uvijek na izbore izlazili samostalno, osim u slučaju naše predizborne koalicije sa Narodnom strankom 1996. Na izborima koje pominjete Đukanović nam je dodijelio 7,9 posto glasova, što nam je omogućavalo ulazak u vladu. Odgovor je lak. Bili smo mu potrebni kao pojačanje u njegovoj manipulaciji nezavisnošću Crne Gore. Takođe, on bi se izvukao iz čitave priče, a nas bi nanovo proglasio za separatiste, antisrbe i ustaše, on bi bio taj koji je miritelj, koji je za zajedničku državu, koji je... Dodajte što hoćete, greške nema.Dalje, mi smo rekli da hoćemo u vladu, ali samo pod uslovom da nam vrati još pet ukradenih nam mandata, što bi sa već dobijenih šest činilo jedanaest mandata. Time bi dokazali da javnije biti ne može, kako nam Đukanović vraća samo mali broj pokradenih nam mandata. Takođe, ovih jedanaest mandata bili su naše parlamentarno osiguranje da vladu možemo srušiti kad hoćemo, a da nas Đukanović ne može zamijeniti Narodnom strankom koja je čitavo vrijeme bila njegova sluganska stranka i željno čekala vlast. Đukanović je odbio naše predloge. Ta očekivana situacija dovela nas je u očekivanu poziciju da mi očigledno dokažemo da Đukanovć nema nikakve namjere da Crnu Goru učini nezavisnom. Da bismo to uradili mi nijesmo ušli u vladu pod njegovim uslovima. To bi bio naš slom što je i bio njegov plan, nego smo podržali njegovu manjinsku vladu na osnovu našeg javnog sporazuma sa Đukanovićevom strankom. On je imao samo jedan jedini član kojim su se njegova vlada i stranka obavezale da će u narednih godinu dana raspisati referendum o nezavisnosti. Znali smo da od toga neće biti ništa, a u parlamentu smo zadržali najžešći opozicioni stav.Nakon godinu dana, od referenduma nije bilo ništa, javno su slagali, a mi smo izašli iz vlade i tako je oborili. Ali i bez nas oni su protivustavno nastavili da vladaju kao da se ništa desilo nije. Kao i ranije, Zapad je ćutao i tako mu dao podršku, a lavina teških medijskih i policijskih laži obrušila se na nas. To je sva istina.Što se tiče predsjedničkih izbora 1997, na njima se nijesam kandidovao kako bih poručio Zapadu da znam da je Đukanović njihov igrač. Prvi krug Đukanović je izgubio od Bulatovića. Mi u prvom krugu Đukanovića nijesmo podržali, nego je našim glasačima poručeno da postupe kako žele. U drugom krugu smo podržali Đukanovića kako bismo poručili Zapadu da mi jesmo protiv Đukanovića, ali nijesmo protiv Zapada i pored toga što je on njihov igrač. Bilo je uzalud, Zapad mu je ostao podrška do danas, Zapad ga je kreirao na isti način kao i Osamu bin Ladena i mnoge druge. Isto je to društvo.


Hoćete da kažete da ste podržali Đukanovića da biste ubijedili Zapad da ste protiv njega. Možete li mi to pojasniti?


- Kako da ne. Prvo da vas podsjetim da je očigledna istina da je Milošević bio izvršni organ američke obavještajne službe. Tvrdim da je ta služba dvije ili tri decenije planirala razbijanje Jugoslavije u krvavom ratu. Taj čin nije bio samo čin definitivnog masakriranja jugoslovenskih naroda, nego je on, suštinski, sramni i duboko antievropski čin. Bez obzira na činjenicu što Evropsku uniju kreiraju i što su je kreirale i krenule u njeno osnivanje kao zajednice za trgovinu čelikom, pa evropske zajednice do današnje unije najveći pljačkaši u istoriji svijeta: Rotšildi, Rokfeleri, Morgani i drugi, konačno treba reći da je Unija izmišljena kako bi ovim porodicama potčinila sve evropske narode, kako bi ona gospodarila njima, pljačkala ih i ništa drugo.Imena koja sam pomenuo raspolažu svim mehanizmima za kreiranje političke i ekonomske karte svijeta, što decenijama rade, oni su organizatori svih ratova, pučeva, ubistava, takozvanih međunarodnih institucija i slično. Planeta Zemlja je njima okupirana, ona je, izuzev Kine i Rusije, njihovo privatno vlasništvo, oni kreiraju krize i za javnost nude lažna rješenja koja suštinski učvršćuju njihovu moć. Ali, ovi zlikovački kreatori nikada neće dozvoliti da se Evropa ujedinjuje na osnovu svoje nevjerovatne i sjajne kulturne tradicije, jer ako se to desi Evropa nalazi svoj temelj u starom Rimu, u antičkoj Grčkoj, a preko nje put je vodi do drevnog Egipta, pa onda do Sumera, pa nas evo do induskih Veda i Upanišada, a kad dođete do njih, osim činjenice da ste djelić svetog svemira sve vam postaje smiješno.U tom slučaju Sjedinjene Države zauvijek gube svoju poziciju, odnosno navedene porodice, a to se nikako desiti ne smije. I da vam kažem, stanovnici Sjedinjenih Država su takođe porobljeni od strane istih porodica. Ovo vam je suva istina.Podsjećam vas da je Jovica Stanišić, takođe crnogorski velikosrbin, kao i Milošević bio agent CIA od 1992, ali vas podsjećam i da je ta organizacija u svakom djeliću bivše zemlje imala svoju moćnu agenturu, sve počev od ulice, nevladinih organizacija, pa do generalštabova, predsjedničkih kabineta, obavještajnih službi i tome slično ona je komandovala i planirala rat sa svim prethodno, lažima i manipulacijom posvađanim stranama.Đukanović je potpuna neobrazovana neznalica, lična i moralna kukavica, osoba bez časti, onaj koji je umislio da je Al Kapone, a tu poziciju su mu obezbijedili kreatori pomenute agenturne mreže. Zato je i doveden odlukom istih struktura. Jedini istinski protivnik bio sam mu ja. Liberali su bili istinska demokratska stranka, i od te činjenice koja joj je odmah bila jasna, agentura je pretrnula od straha. Odatle je njihov negativan i protivnički stav prema meni i prema liberalima bio stravičan. Mojim nekandidovanjem sam im poručio da ih čitam kao crni bukvar, oni su to shvatili, a naša politika im je bila potvrda svega što vam rekoh. Reći ću vam - spriječili su krađama moj dolazak na vlast, ali sam ih ja u svakoj situaciji, politički i ljudski matirao i nadigrao. Sve im je bilo uzalud u nekom širem smislu.


Da li se sada kajete zbog toga što ste u drugom krugu podržali Đukanovića?


- Nije bilo druge mogućnosti. Ja vam neću govoriti o kajanju jer ga nemam, ali da je to glasanje i ta podrška Đukanoviću bila jedini smradan potez na koji smo bili prinuđeni, jeste. Bio je to užas. Ali, vi ste preko puta, kao konkurenta mu imali otrovnog velikosrbina od Momira Bulatovića, takođe neobrazovanog, neinteligentnog, o moralu da i ne pričamo, koji i dan-danas, poslije svega što mu je vrijeme dokazalo, vjerovatno vjeruje da je Milošević bio genije a ne zločinac, onaj čija je politika masakrirala srpski narod i zločinom uništila onu zemlju, onaj koji je pljačkao i pljačkao na krvi, onaj koji je Srbima, ni krivima ni dužnima nametnuo rat, natovario na leđa siromaštvo, svađe, zloupotrebe, korupciju, mafiju i teško breme najtežih zločina.Srbima bi za oslobađanje od tog tereta bio potreban čitavi vijek, ali neka mi bude oprošteno, ja na srpskoj sceni ne vidim nijednog političara, nijednu stranku koja bi pošla tim putem, naprotiv, sve se kreće u suprotnom smjeru, u ponovni zagrljaj sa Miloševićem i, vjerovatno, proglašavanje zločinaca Karadžića i Mladića svecima u SPC, takođe i Miloševića.Dakle, nije postojala nikakva mogućnost, nije bilo nikakve osnove da se odlučimo da glasamo za Bulatovića, to bi bilo političko ili ljudsko samoubistvo. Tada, te 1997, nijesmo ni pomišljali da ćemo biti žrtve masovne narodne izdaje i veleizdaje, ali Đukanović i mafijaški mu savjetodavci, znali su put: kako pokupovati glasove i narod i tim monstruoznim putem su i krenuli i uspjeli.

Kako bi danas izgledala Crna Gora da tada, u jednom od ključnih momenata nijeste podržali Đukanovića?


- Isto kao i danas, ali bez granica, ona bi bila jedna provincija Srbije. Želim reći: kao što je definitivno sahranjena pod Đukanovićem, Crna Gora bi isto bila sahranjena i pod Bulatovićem, u to nema nikakve sumnje. Podsjećam vas da su se tada, prvi put u istoriji mafijaške crnogorske televizije, Bulatović i Đukanović direktno pred kamerama sučelili. Sve što su rekli jedan o drugome bila je gola, monstruozna istina. Da se takvo sučeljavanje odigralo u nekoj demokratskoj zemlji, u kojoj tužilaštvo po zakonu radi svoj posao, i Bulatović i Đukanović bi već u toku same emisije bili uhapšeni, izvedeni pred sud i osuđeni na doživotni zatvor. Ali, znamo kako je bilo, a bilo je jezivo. Amfilohije je podržao Đukanovića, ovaj mu je finansirao izgradnju podgoričkog hrama, podržao ga je Arkan, još mnogo tih mafijaško-agenturnih zločinačkih i lažnih političkih organizacija, a to je sve govorilo ko je pod direktnom komandom CIA.Tako je Đukanović „pobijedio", a Crna Gora izabrala svoj sunovrat. Inače, da se radi u Crnoj Gori o narodu koji ima karakter, devedeset posto glasača uopšte ne bi izašlo na te sramotne izbore. Nažalost, realnost je drugačija. Ovdje treba pomenuti i jednu osobu koja je bila direktna Đukanovićeva veza sa CIA i Stanišićem, bio je to bivši načelnik Državne bezbjednosti, pa ministar policije, Vukašin Maraš. Onaj ko suštinski želi da prodre do same suštine neka ostavi Đukanovića po strani a prouči Maraša, i eto kompletne krvave slike ispred njega, sve postaje više nego jasno, sa Đukanovićem i Bulatovićem kao glavnooptuženima.I da vam završim: sa Đukanovićem Crna Gora je nestala, lično on ju je ubio dva puta, prvi put kad je bestidno, kao dvadesetdevetogodišnjak bez dana prethodnog radnog staža preuzeo funkciju premijera. Drugo ubistvo Crne Gore, sa njegovih blefiranih i lažnih crnogorskih pozicija, počinje otvoreno od 1997. i traje sve do danas. Prvo ubistvo Đukanović je izvršio ruku podruku sa Bulatovićem i Miloševićem, drugo je izvršio sa CIA. Pod Bulatovićem bi se desila ista stvar, nema tu nikakve tajne, kao što nije ni tajna da je narod sve to zdušno podržao i podržava. Stanovnicima Crne Gore domovina ne treba, oni patriotizma nemaju. Rezultat je ped nama već godinama i godinama.

Slavko
Slavko
Tvrdnje Američka obaveštajna služba je dvije ili tri decenije planirala razbijanje Jugoslavije u krvavom ratu

Znam da ste razočarani. Međutim, vjerujem da odustajanje ne treba da postoji kao opcija u borbi protiv ove dvodecenijske vlasti. Zašto ste se ipak odlučili da odustanete, zamrznete partiju i pođete u Prag?


- Dozvolite mi da vas korigujem: ja nijesam razočaran. Da, bio bih razočaran kad bi bila istina da su stanovnici Crne Gore obmanama porobljeni, ali to nije tako. Može se reći da Đukanović nikada nije lagao, kao ni sva njegova družina. Sve što je radio bilo je očigledno, njegov cilj je bio samo jedan, a to je - pljačka! Uspjelo mu je, ali kako? Tako što su mu stanovnici oduvijek davali punu podršku, sanjajući i radeći da mu se uvlačenjem približe kako bi i oni postali činioci pljačke.Reći ću vam da u Crnoj Gori postoji samo jedno osjećanje, a to je ogromna ljubomora u odnosu na Đukanovića. Njemu svi zavide što nijesu na njegovom mjestu, radili bi isto što i on, a možda i gore. Njemu se podređuje sve, pa i žene, kćerke, sinovi, familija, rođaci, ama baš sve! Zbog toga su oni prodali liberale, pobjegli od istine, pljunuli na slobodu, njima ona ne treba, oni je smatraju glupošću i nepotrebnim opterećenjem. Crna Gora nije zemlja karaktera, ona je zemlja, u najvišem mogućem procentu, totalnih nekaraktera. I ja sam sebi rekao: Slavko, dosta je. Sve što radiš nemaš s kim, a još stravičnija je spoznaja da nemaš ni za koga, jer gdje je moć, stanovnici su tu jer znaju da moć počiva na novcu. Kako je ona do novca došla, to za njih nije bitno. Naprotiv, što krvaviji, to njima miliji, to vam je to.Ja nijesam razočaran, ja sam gospodu zahvalan što me nije doveo na vlast, jer sve ogromne izdaje i prevare, i napadi kojima sam bio izložen, koji su stravični, bili bi prava nula u odnosu na ono što bih proživio da sam postao vlast. Jedan veliki primjer: sav Kotor i sva Crna Gora zna da je naš bivši politički lider Miko Živković ukrao Kotoru uvalu Trsteno, punih pola miliona kvadratnih metara najdivnijeg prostora na moru, na našem Jadranu, i u bescijenje je prodao mafiji! Mi smo ga odmah izbacili iz stranke. I što se desilo? Ništa. Njemu se čitavi Kotor i dan-danas javlja sa uvažavanjem i u mislima im je sljedeće: „Ah, kako je pametan onaj Živković!" Umjesto da je u zatvoru eno ga, javno grize ukradeno. E, to vam je Crna Gora na svakom mjestu.


Pojedini ljudi iz vlasti vas optužuju da ste uzeli nekoliko miliona u zamjenu za odlazak sa političke scene, te da od tog novac i živite u skupom Pragu. Šta takvima odgovarate?


- Naravno, to je laž Đukanovićeve policije i njenih agenata širom Crne Gore koje vidite gdje se god okrenete, među vama su svakog dana na svakom koraku. Nije to ništa novo za mene, ili neuobičajeno. Na isti način smo mi liberali bili proglašavani: ustašama, pavelićevcima, tuđmanovcima, katolicima, vatikancima, papinim i zapadnim miljenicima, koljačima Srba u Kninu, izetbegovićevcima, muslimanima, miljenicima džamija, Albancima, balistima, antisrbima, pa sve tako do našeg proglašavanja četnicima, miloševićevcima, neprijateljima Crne Gore i tome slično. Sve to vam gvori i svjedoči o tome ko je i što je Milo Đukanović sa njegovim pajtašima. Ali, stanovnci sve to žele, hoće, i imaju, uživaju u tome, glume mučenike i paćenike, i u tome je čitava stvar, osnovni i jedini uzrok njihovog samouništenja. Nije tačno da se oni ponašaju kako Đukanović svira. Naprotiv, on se ponaša kako oni guslaju! I na kraju, vjerovali ili ne, Crna Gora je mnogo skuplja nego Prag!


Zbog čega ste prestali da se javljate putem svog bloga? Da li ste svjesni da režimu ide naruku kada vi ćutite?


- Moj blog je u veoma kratkom vremenskom periodu posjetilo oko million i dvejsta hiljada ljudi. To je broj koji je za Ginisa. Međutim, broj komentara u odnosu na broj posjetilaca bio je malen, što svjedoči samo o činjenici da je posjetiocima bilo lijeno i da napišu bilo što. On im je bio besplatna zabava. Blog je bio, naravno, vrijedan, tamo sam napisao ogroman broj perfektnih, a često i briljantnih tekstova.Želio sam da sve to, i još mnogo čega drugoga objavim kao knjigu, ali nijesam imao novca. Postavio sam na blog rubriku za uplatu pomoći, što govori da je svak sa planete Zemlje, a ne samo iz Crne Gore, mogao da uplati. I znate što se desilo? Osim jedne osobe iz Beograda, niko nije uplatio ni euro! Ta činjenica vam razotkriva samu suštinu, a ona bi, sigurno, glasila ovako: ma mi tebe zadužujemo, mi ti činimo uslugu što čitamo tvoje tekstove, a ne ti nama što ih pišeš, bez nas ti si niko i ništa, mi smo te učinjeli velikim i tako dalje.Ovo vam razotkriva suštinu crnogorskog mentaliteta, to je njihova vječita i dobrovoljno podignuta kočnica. S druge strane, imao sam u Podgorici i jedno divno književno veče u jednom lokalu, ja sam i pjesnik. Za veče se znalo, bilo je reklamirano u medijima, skoro da nema toga ko nije za njega znao. I što se desilo? Umjesto da ulica u kojoj se nalazi lokal bude zakrčena makar sa tri hiljade posjetilaca, došlo ih je dvjesta pedeset od kojih odvojite jedno dvadesetak udbaša! I to vam sve objašnjava, kao i moju odluku da se i sa blogom prestane, jer pitanje je - za koga? A neka čitaoci odgovore sami.


Mnoge vaše nekadašnje saborce i prijatelje proglasili ste izdajnicima. Neki od njih, koje srećem i poznajem, i dalje se najiskrenije kunu u vas. Prihvatate li mogućnost da ste ipak ponekad pogrešno procijenili. Svi griješimo.


- Reći ću vam, ta njihova priča i zakletve su čista laž. Onaj ko se u nešto kune a laže, po mojim kriterijumima nije čovjek, nego stvorenje. Ja ih nijesam proglasio izdajnicima, ja sam ih kao izdajnike označio, i oni jesu takvi. Suština njihovih izdaja je njihova želja da se prodaju Đukanoviću, a on je njihovu kupovinu prihvatao samo ako bi me javno izdali i razglasili taj čin na sva zvona, što su i radili.Ja ću vas podsjetiti na jednu vašu, takozvanu koleginicu. Sjećate li se bivše liberalke Tamare Nikčević i njene užasne emisije, čitavi beskrajni serijal je to bio na mafijaškoj državnoj televiziji, emisije koja se zvala "Aritmija"? Svako ko je gostovao u toj emisiji, ogroman ih je broj bio, morao je i htio da javno laže o meni lično i liberalima, drugačije se u tu emisiju nije moglo ući.Sjećate li se užasnog feljtona njenog miljenika Bore Krivokapića koji je napisao u ondašnjoj mafijaškoj podgoričkoj "Republici"? I tako je to išlo i ide i dan-danas. Treba da znate da sam ja pod medijskim embargom u Crnoj Gori, osim dijela mog huškačkog i lažnog prikazivanja bio sve do dolaska Đukanovića na poziciju predsjednika, a od njegovog dolaska sam i pod medijskim embargom u čitavom regionu. Odgovorite sami kako je to moguće, a reći ću vam. Ovaj drugi embargo zahtijevala je i ostvarila američka obavještajna služba, za sve ove godine i godine ona je bila protiv liberala. To je istina.Inače, ja nigdje i nikad nijesam pogriješio. Naprotiv, ja sam svaki put Đukanovića i Miloševića politički i ljudski nokautirao. Da je moja istina prošla, liberali bi postali demokratski primjer čitavog regiona. Ali, to bi značilo da me niko ne može slomiti, kupiti, prestrašiti, napraviti od mene slugu, fukaru, pljačkaša i svašta, a takođe, to bi značilo da od pljačke i rasprodaje Crne Gore nema ničega, nema mafije ni njenog užasa, i upravo su zbog toga mene one spoljne snage koje stoje iza Đukanovića spriječile.


Ko vas je najviše razočarao u Crnoj Gori?


- Narod, bez obzira kako se ko nacionalno, vjerski, politički ili na drugi način osjećao. Razočarao me je narod i njegova upornost ne samo da bježi od istine, nego da je na svakom mjestu gazi. Razočarali su me njihova brzina i htijenje da se odmah okupe oko zla, a da se sa dobrom sprdaju i da ga izvrgavaju ruglu. Nijesu nas izdali samo pojedinci, izdao nas je narod. Zapravo, narod je izdao sam sebe i tako se ubio zauvijek. On nije ništa drugo nego droga upakovana u plastične kutije na rafovima mafije. Narod je odbio da prihvati činjenicu da su ga iz mrtvih svojim osnivanjem i djelovanjem liberali probudili.Poslije nekolike godine gledanja, ponosa, energije, hrabrosti i ljubavi koje je nosio, narod je odlučio da se proda, i prodao se. Da li je Đukanović pobijedio? Nije. Pobijedio je Sotona, Đukanović je tek samo jedno, veoma sitno oružje sa kojim Sotona raspolaže. Poslije svih teških zločina koje je počinio, Đukanović se nije ubio. U njemu nema časti, pa prema tome ni mogućnosti pokajanja. Jedan od svetaca u njegovoj mafijaškoj crkvi je Cane Subotić, ali i mnogi drugi. To je ta crna crkva koju obožava isti taj narod. Pazite, ja ću vas podsjetiti, liberali su spasli Bošnjake od progona i masovnih ubijanja, na isti način spasli su i Albance u Crnoj Gori, i Hrvate u Crnoj Gori, borili su se za Srbe otkrivajući svaku prevaru velikosprske poltike, poručivali - mi volimo Srbe, ali nećemo dopustiti da budemo žrtve velikosprske instrumentalizacije njihovih interesa. To ne želim ni njima! I što se desilo? Svi su nas izdali da ne trepnu, sve ih je Đukanović kupio. Ovo je jedina suva istina, sve drugo su naglabanja i bapske priče.


Marko Vešović, nekadašnji član LSCG-a i čovjek koji se pobratimio sa "Pobjedom" Mila Đukanovića, u svojoj poslednjoj knjizi ovako vas opisuje: "Nezavisni hajkač pok. Slavko Perović Praški (zato što živi u Pragu? Ili što šmrče prašak?), trgovac Crnom Gorom i nesuđeni joj predsjednik, rizničar LSCG koji se samoukinuo, jednom, za razliku od države, nešto veće od fildžana, koja se samoukidala dvaput u istom stoljeću."


- Vidite, sticajem okolnosti koje politika nosi sama sa sobom ja sam upoznao ogroman broj ljudi, ovakvih i onakvih, ali ono što hoću reći je da Vešović spada u samo dno koje čine isključivo monstrumi. Nas je impresionirala njegova borba u okupiranom i ubijanom Sarajevu, slali smo mu pakete, pružali pomoć, hrabrili ga. Kad je okupacija prošla, našli smo za shodno da mu ponudimo da bude počasni predsjednik Liberalnog saveza. Prihvatio je, došao na naš svečani kongres, atmosfera koja je postojala bila je antička, suze su bile u skoro svakom oku, bilo je veličanstveno, tvrdim: bio je to najveći događaj u Vešovićevom životu. Ali, stvari su ubrzo krenule suprotnim smjerom.U Crnoj Gori, kad nije bio s nama, bio je okružen udbašima. Odmah je stupio u vezu sa Miodragom Perovićem i "Monitorom" i krenuli su užasni napadi na nas, zasnovani na očiglednim lažima, kao što je na lažima zasnovan i mali citat koji ste podastrli. To što on mene označava kao hajkača, trgovca Crnom Gorom, samoukinutim rizničarom, samo je djelić čitavog okeana najnižih gnusoba koje je o liberalima i meni napisao. Naravno, to ne može da uradi čovjek, nego neko ko je apsolutno sve suprotno onome što se pod čovjekom, posebno u crnogorskoj tradiciji, smatra.Dakle, Marko Vešović sa čovjekom i bilo čim ljudskim nema nikakve veze, ja ga vidim kao jednojajčanog blizanca Jevrema Brkovića, koji je isti Vešović. Želim reći da Vešovićeva sramna izdaja za nas nije značila ništa novo, mi smo već bili navikli na izdaje. Još jedan naš počasni predsjednik nas je sramotno izdao. Bio je to Radoš Rotković. A izdao nas je i lider, već pomenuti Miko Živković iz Kotora, ali i jedan užasni lik iz Rogama kod Podgorice, Stevo Vučinić, i još mnogi drugi. Svi su oni sveci u mafijaškoj crkvi Mila Đukanovića, tamo im je mjesto, tamo pripadaju i neka ih.


Narečeni Vešović, njegov prijatelj Šeki Radončić zajedno sa kolegama iz "Pobjede" i vrha vlasti, od policijskog inspektora u penziji Slobodana Pejovića, koji je prvi progovorio o depeši kojom se naređuju deportacije, sada žele napraviti čovjeka koji je odgovoran, koji je kriv, koji je lažov, koji je manipulant, koji je kriminalac. Vi i lično poznajete Pejovića. Šta mislite o tom slučaju, o njemu?


- Šeki, koji je godinama krio svoje pravo ime Šemsudin, da bi se krio i rasprodavao kao Crnogorac, zajedno sa svojim rođenim bratom blizancem i jednim od najvećih pljačkaša na krvi Bosne i Hercegovine, Fahrudinom, vlasnikom "Avaza" i ko zna čega sve još, nalazi se u istoj Đukanovićevoj crkvi. Šemsudin je novinarski proizvod nakazne "novinarske" škole Miška Perovića, koja podrazumijeva služenje novinarske uloge koju mafija odredi.Što se tiče Pejovića, javnost je uskraćena za činjenicu da je Pejović bio liberal. Pejović i liberali su javnosti razotkrili Đukanovićev zločin deportacije novljanskih Bošnjaka, Pejović je glavni svjedok čije svjedočenje vodi do očiglednog počinioca zločina, a to je činjenica da je takozvanu deportaciju, a suštinski njihovo izručenje kami Radovana Karadžića, naredio Đukanović. Ima tu i drugih saizvršilaca, ali zar nije čudno da Đukanović nije optužen? Naravno da jeste, ali nije optužen, jer je čitavo suđenje organizovano kako bi se sa njega sprala krv pobijenih Bošnjaka. Još jedna porazna činjenica vidi se u istini da su se porodice pobijenih zadovoljile materijalnom naknadom od strane Đukanovića, te i oni ćute kao ribe! Ja Pejovića duboko poštujem, on pripada najređem soju koji postoji u Crnoj Gori, on pripada herojima našeg doba. Pitam čitaoce: kako je moguće da ga Herceg Novi, grad u kojem živi i prolazi kroz teška šikaniranja, još uvijek nije proglasio počasnim građaninom? Neka čitaoci odgovore sami...


* Kako se osloboditi vladavine DPS-a, Mila Đukanovića?


- S obzirom na stanje koje sam opisao, a koje traje dvadeset dvije godine, uvažavajući činjenicu da je mafija infiltrirana u skoro svaku crnogorsku porodicu, i svaku takozvanu instituciju, znajući za podršku koja se od strane Zapada pruža Đukanoviću, kao i na oduševljenje stanovnika kakva im je nezavisna "država", te ključne činjenice da je "opozicija" pod totalnom kontrolom mafije, to rušenje Đukanovića skoro da i nije moguće.On ne mora imati državnu funkciju, kao što je ni sada nema, ali će on on uvijek ostati glavni. Sve je uradio da opere svoju biografiju, tome pranju Đukanovićeve biografije svoj puni doprinos su dale i Hrvatska, i Bosna i Hercegovina. Molim vas, na otvaranju Dubrovačkih ljetnjih igara, do hrvatskog predsjednika Josipovića bio je i crnogorski ratni huškač, bivši ministar mafijaške policije i ministar mafijaške pravde, bivši advokat Momira Bulatovića, a sadašnji predsjednik republike Filip Vijanović! Kako je to moguće? Kako je moguće da jedna Tereza Kesovija u organizaciji crnogorske mafijaške vlade pjeva mafiji u Crnogorskom narodnom pozorištu? Odgovor je samo jedan - mafije vladaju novonastalim državama, one su povezane i kroje kapu narodima kako hoće.Kako je moguće da je jedna Bosna i Hercegovina prihvatila kao crnogorskog ambasadora u Sarajevu ratnog huškača Novaka Kilibardu, osobu koja se zalagala da Dubrovnik postane, kako bi se odvojio od Hrvatske, republika? Zašto se crnogorska mafija uvijek u pozitivnom smislu slika u hrvatskim i bošnjačkim medijima, a zašto mene i liberala apsolutno tamo nema. Ko ođe laže: ja ili predsjednik Josipović, ja ili mafijaški mediji? Odgovor je lak i očigledan. O kome mogu mediji koje kontroliše i vodi Fahrudin Radončić da pišu istinu, ili crnogorska sramotna "Pobjeda" koju vodi mafijin agent i Đukanovićev savjetnik Srđan Kusovac? Zar su odgovori potrebni? Kako je moguće da jedan Mirko Kovač prima mafijašku Njegoševu nagradu od strane mafije? Ja mislim da odgovori nijesu potrebni, jer su očigledni. Svi odgovori vode samo jednoj istini - podrška mafiji na svakom koraku, to je jedina istina. U tome smislu svaka čast Mišu Kovaču i Oliveru Dragojeviću koji su jasno poručili da u Srbiji nikad pjevati neće. I ne treba, dok se stvari iz temelja ne promijene. Želio bih da isti tretman imaju i prema mafijaškoj Crnoj Gori.


Kako biste definisali Igora Lukšića i opisali njegov dosadašnji mandat predsjednika vlade?


- Premijer Lukšić je podanik mafije najnižeg nivoa. On je sluga koji je za to plaćen. Zaboravlja se da je bio ministar finansija mafije, kad je Đukanović bio premijer, a vi znate ko se može u mafijaškim uslovima dovesti na takvo mjesto. Svoju političku karijeru počeo je kao liberal, odakle je brzo zbrisao. Dakle, on je bespogovorni poslušnik koji uživa u takvoj svojoj poziciji. Đukanović je okružen takvim modelima, tu nema nikakve tajne. Ali, vjerovali ili ne, Đukanovića niko ne izdaje jer su svi perfektno plaćeni. Da ja sad imam novca koliko i Đukanović, pa da ja krenem u njihovo kupovanje, svi bi Đukanovića izdali, kao što su mnogi izdali mene. Taj mentalitet je ključni odgovor na pitanje zašto je Crna Gora ovakva kakva jeste.Vidite, Ćalovićka traži Lukšićevu ostavku, traži ostavku jedne tragikomične i potpuno nebitne lutke, ali ne i zatvor za Đukanovića. Takva farsa je potrebna Đukanoviću! Podsjećam vas da, kad se Đukanović uželio premijerske fotelje, tada je trebalo da odstupi iz fotelje tadašnji "premijer" Šturanović, potpuna kopija Igora Lukšića. I što se desilo? Đukanović i Šturanović javno su slagali kako Šturanović ima karcinom na plućima. Ali, što je istina? Šturanović je potpuno zdrav i eno ga kod Đukanovića, ali: da li je i jedan jedini novinar postavio Đukanoviću ikad pitanje - kako nas slaga u vezi sa Šturanovićem? Nije. Očigledno da nikome ne pada na pamet da će Lukšić odstupiti. A i da odstupi, što bi se desilo? Promjene? Ni u kom slučaju. Ja već vidim jedino Vujicu Lazovića ili Veselina Vukotića, Đukanovićevih mafijaških slugu, na premijerskoj poziciji. I tako to sve ide u nedogled. Mi gledamo mafijašku vlast kako stari i sijedi im kosa na pozicijama koje su oteli Miloševićevim pučem januara 1989. godine! I to je za Ginisa!


Kako tumačite nedavni susret Tomislava Nikolića i Mila Đukanovića u Podgorici?


- Našla se dva rođena brata po ljudskosti i političkom oružju, ali i shvatanju politike. Obojica, kao i njihove stranke, proizvod su Miloševićeve tajne policije, oni su bili njegova desna ruka dok Miloševića nijesu izdali kad im je takvo naređenje stiglo iz američke obavještajne službe. Đukanović je to uradio tek kad je Milošević već bio politički, ali i operativno mrtav, inače, Đukanović drugačije ne bi ni mrdnuo. Takođe, Đukanović će javno odbiti da u Hagu svjedoči protiv Miloševića, i Zapad će ga u tome suštinski podržati. Da je Miloševiću dozvoljena odbrana u punom zamahu, otkrile bi se tu strašne stvari o kojima javnost pojma nema. Zbog toga je i ubijen.Postoje tu i još neke okolnosti, pa da vam ih kažem. Da je pad Miloševića bio dolazak Slobode i demokratije, prvo što je taj isti Zapad morao izdejstvovati bila bi zakonska zabrana postojanja Miloševićevih socijalista, JUL-a užasne Mirjane Marković, Šešeljeve radikalne stranke, Arkanove stranke i još nekih, a u Crnoj Gori zabrana Đukanovićevih socijalista, opet Šešeljevih radikala, Bulatovićevih socijalista, Narodne stranke itd. One su morale biti zabranjene kao zlikovačke stranke, a njihova vođstva izvedena na sud i osuđena za teške zločine, i to ne samo ratne. Sličan tretman morala je da prođe i Srpska pravoslavna crkva, naravno, ne u smislu njene zabrane, ali slanja njenog najvišeg sveštenstva pred sud kao ratnohuškačkog.Ništa se od toga, pod krinkom lažne demokratije, nije desilo. Znam i zašto: da se zločinačka politika Slobodana Miloševića ne bi nikako ubila ni satrla, nego da bi ostala kao podloga za buduće, a ja vam kažem, već planirane ratove od iste one tajne službe koja je razbila bivšu Jugoslaviju.Rehabilitacija zločinačkog četničkog pokreta posredstvom rehabilitacije njegovog vođe Draže Mihailovića, kao i proglašenje Nikolaja Velimirovića, saradnika njemačkog okupatora, Draže Mihailovića, Dimitrija Ljotića, Nedića i drugih, za sveca SPC, služi istoj svrsi. I da vas podsjetim, Velimirović je bio prije rata odlikovan od strane Hitlera. Ne moram vas pitati da li je, makar nakon rata, Velimirović u znak protesta zbog svega što je okupacija nanijela srpskom narodu, a Hitler svijetu, to odlikovanje vratio? Nije nikad.U Hrvatskoj Pavelić i ustaše još politički dišu. Protjerivanje Srba iz Hrvatske nije ništa drugo nego dosezanje krajnjeg političkog i genocidnog cilja Ante Pavelića. Ne, ja ne kažem da je Tuđmanova politika bila ustaška, ona je bila oslobodilačka i odgovor na agresiju Srbije, pobijedila je. Ali, od Pavelića se samo površno i paušalno distancirala. Molim vas, jedan saradnik ustaškog pokreta, zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac proglašen je blaženim sa velikim izgledima da bude proglašen svecem i tako je ustaštvo, zloupotrebom crkve, dobilo poseban oreol. Sjetimo se samo Tompsona i njegovih ustašolikih koncerata, a pogledajmo kako lokacija teškog komunističkog zločina - Blajburg i takozvani Križni put, dobijaju status zastave, ne nad žrtvama, nego nad ustašama, ali sve pod krinkom tobožnjeg zalaganja za žrtve kojih je bilo u hiljadama i hiljadama. Sve se to u Hrvatskoj dešava sa istim ciljem, kao i u Srbiji: da dvije ekstremne zlikovačke politike nikad ne umru, nego nastave da žive. Hrvatska je pošla u Evropu, a Srbija? Ja vidim da ista ona obavještajna služba radi na konstituisanju Male Velike Srbije, sve navedeno je njen osnov, ta zemlja se tako neće zvati, ali će u njoj biti: Republika Srpska, Srbija, Crna Gora i Makedonija. Tako vam to ide. U njoj već čekaju visoka mjesta i Nikolića i Đukanovića. To je ključni razlog zašto je Đukanović lično, po drugi put u dvadeset godina, ubio Crnu Goru!


Da li planirate da se vratite u Crnu Goru?


- Ono što znam, moja Crna Gora kakvu sam sanjao, demokratska, prosperitetna, srećna, Crna Gora otvorena svijetu, u mom je srcu i odatle mi je niko uzeti neće i ne može. Ta moja Crna Gora dodirne tačke nema sa Đukanovićevom Crnom Gorom, ali ni sa ovakvim narodom kakav on jeste, o njegovom stanju nema više tajne: taj narod želi i hoće sve što mu se dešava. Ja to uviđam, al' i poručujem: vi nijeste prevareni, vi glumite, vaš vođa je Đukanović, vaš cilj mafija, i sve je u tome. Ali javno kažem: ja, narode, sa tobom na taj put Zla, neću, nikad i nikako!


Šta biste poručili građanima Crne Gore na Dan nezavisnosti?


Neka naprave slet Milu Đukanoviću na stadionu "Budućnosti", zaslužio je! I neka ga proglase vječitim, a njegovom sinu garantuju nasljedstvo. Tako je uradio i sjevernokorejski komunistički diktator Kim Il Sung, ostavivši sina Kim Džong Ila za svog nasljednika Sjevernoj Koreji, a ovaj opet, svome sinu obezbijedio nasljeđe. Ako je to mogao uraditi Kim Il Sung, može to uraditi i naš Veliki Vođa Đukanović, i to će narod prihvatiti, i dočekati sa oduševljenjem! Neka se slobodno ori i kliče širom Crne Gore: "Dolje Istina, Ljubav i Pravda, dolje Crna Gora, neka nas vječno vodi Milo Đukanović kroz mafijašku stvarnost i naš san! Al Kapone, sveče naš!"

Izvor: Press

Tagovi

Nema komentara.

Ostavi komentar

antiRobotImage

Anketa

Možete li da zamislite život bez Android telefona!?

Ma kakvi, ne znam gde mi je glava ako mi telefon nije pri ruci!

Ne, previše sam se navikao na sve mogućnosti koje moderni telefoni pružaju!

Naravno da mogu, ni nemam takav telefon, niti mi treba!

Uspaničim se čim mi se baterija isprazni, zavisan sam od svog smart telefona!

Nemam telefon uopšte!

Rezultati