Press magazin

07. 02. 2010

PRESS

Srpska svetinja usred pustinje

U australijskoj nedođiji zvanoj Kober Pedi rudari 40 nacija traže dragoceni opal. Tu je, u jednom od napuštenih rudnika, i prelepa crkva proroka Ilije


Crkva proroka Ilije
Crkva proroka Ilije

Doći u određene delove Australije prava je avantura... Kako mi je moj srpski domaćin iz Perta rekao, on na takav put ne bi nikad krenuo bez dobre puške i najmanje dva telohranitelja. Jer nikada ne znaš šta te iza kog ugla ili krive ove ogromne zemlje čeka... Nemali broj njih prosto je nestao i nikada se nije saznalo šta im dogodilo. Ja sam, pak, krenuo naoružan željom da upoznam nešto novo i sa tolerancijom za različito. Sa nadom da će želja za znanjem pobediti opasnosti.
Crkva proroka Ilije
Crkva proroka Ilije

Moj auto nije bio pripremljen za takve puteve i toplotu. Uz pomoć još većih avanturista, koji u ovim predelima žive, organizovan mi je prevoz džipom, pa helikopterom, pa kamilom, do kuće porodice Hačinson, na hiljadu i trista kilometara od prvog većeg grada, kako bih se bolje upoznao sa pravim životom „tamo daleko iza leđa svetu". U porodici sa četiri člana, plus nešto stoke, primljen sam srdačno. Dvoje dece uzbuđeno je trčalo oko mojih nogu. Prvi sam stranac koga vide u životu. Svake nedelje majka ih vozi specijalnim džipom 300 kilometara do susedne farme, da bi se tamo družila sa drugom decom. Mala Mija ima samo osam godina, ali već ima svoj džip, bez sedišta. Vozi stojeći, a kada treba da menja brzine, saginje se ispod volana kako bi dohvatila menjač! Nema nikakve veze jer u tolikoj pustinji sledećeg automobila, pa ni drveta nema na stotine kilometara... Ovo dvoje dece redovno idu u školu - kutak u trpezariji posebno je određen za obrazovanje. Tu je kompjuter, a ispred kuće satelit. Poseban sistem školstva, takozvana škola u vazduhu. U velikim gradovima, u posebno opremljenim studijima, učitelji drže predavanja ovoj deci preko satelitskog interneta. Svoje učitelje i drugare iz „učionice", raštrkane po pustinji kao zvezdice na nebu, sreću jedanput godišnje u posebno organizovanim susretima.
a

Nesnosne kiše u pustinji


Veliki deo jedne od australijskih pustinja koju sam obišao, veće od dve Srbije po teritoriji, nije ni po čemu ličio na pustinju. Pre mog dolaska pala je žestoka kiša i ozelenela čitavo prostranstvo. Kako sam dalje napredovao ka severu, kiše su postajale sve nesnosnije, a po izlasku iz pustinje, na ulazu u tropska područja, zadesile su me ogromne poplave. Reke su prelivale mostove i tekle preko puteva. Čekao sam da voda padne ispod 30 centimetara i dok je brzo tekla, prelazio sam potopljena mesta na putu uz pomoć dobrodušnih vozača džipova i kamiona. Naime, kada kroz more vode prolazi kamion, on za sobom ostavlja raspolućenu vodu i ukoliko ga običan automobil prati u stopu, na nekoliko centimetara razdaljine, može se iskoristiti taj prazan prostor. Ali ukoliko se vozi na većoj razdaljini, voda će se zatvoriti i najverovatnije odvući auto tokom reke u provaliju. Tako sam uspeo da se probijem kroz najneverovatnije predele, sve do Kvinslenda.


Usred pustinje, u blizini pejzaža najsličnijeg Mesečevoj površini, nalazi se gradić u kome se kopa dragoceni kamen opal. Ovde se iskopa više od 70 odsto tog plemenitog kamenčića skupocenog kao zlato ali, uprkos tome, kopaju ga samo pojedinci. Veoma ga je teško naći i taj rizik je neprihvatljiv za krupne investitore. Zato je ovo i dalje mesto usamljenih rudara koji su došli iz svih krajeva sveta - više od 40 nacija, a tek njih nekoliko stotina, da ručno prevrću zrno po zrno zemlje tragajući za bogatstvom... Mnogi propadaju, ubijaju se, ne nalaze dovoljno ni da kupe hranu... Drugi zgrću milione čistom slučajnošću, ponekad ni ne tražeći ništa, tek slučajno se zagledavši u rupu u podu.
Teško je ovde živeti. Temperature su redovno iznad 50 stepeni, a ja sam imao sreću da budem kada je bilo „samo" 49. Zato se ne živi u kućama, jer bi se umrlo od vrućine. Umesto toga, rudari i ostali stanovnici iskopali su sebi rupe u zemlji ili, još češće, koriste napuštene rudnike da od njih isklešu dom. U tim rupama u kamenu temperatura retko prelazi prijatnih 25 stepeni, ali u te domove ni svetlost, kao ni signal telefona, radija ili televizije nikada ne dopiru. Po tim kućama ovom mestu su Aboridžini dali ime koje i danas nosi: Kober Pedi, udubljenja belaca.

Zabave i u ovim predelima ima na pretek, a omiljena je igranje golfa noću, svetlećim lopticama, kako bi se izbegle visoke temperature preko dana! Žive ljudi normalno i u ovoj nedođiji. A među njima i - Srbi! Mada nijednog nisam upoznao, svoj pečat su duboko utisnuli u ovaj grad ili, bolje reći, u njegovo kamenje. U jednom od napuštenih rudnika nalazi se, ni manje ni više, nego - srpska crkva proroka Ilije! Otkud ova divna crkvica ovde niko nije znao da mi kaže. Turistički vodič mi je idiotski objasnio da „ovde ima mnogo nacija, pa im treba i srpska crkva". Sveštenika odavno nema, a izgleda ni Srba. Tužan Grk sa podužom bradom rekao mi je da Srbima, dok su bili ovde i tražili sreću u kamenu, nisu smetale ni temperature, ni pustinja, ni opasni gmizavci, ni zmije, dokle god za slavu i za Božić imaju mesto gde da odu da se pomole... Ja sam ovde zalutao baš na Svetog Savu i dok mi je duša treptala, prošao sam kroz tunel ispod srpske trobojke i grba, pored table na kojoj je na pogrešnom engleskom napisana donacija koju očekuju za ulaz u ovo zaista sveto mesto.
Crkva usred pustinje
Crkva usred pustinje

Nešto pre pomenutog Mesečevog prostranstva, naleteo sam i na „magnetsko brdo". Reč je o povišem brdašcetu ispod koga leže naslage raznih namagnetisanih metala. U njegovom podnožju sam isključio automobil, stavio ga u ler i, vučen magnetima, auto se sam popeo do vrha!     

Viktor Lazić

komentari (36)
pošalji komentar

Vanja Kolarić [neregisrovani] (07. 02. 2010, 17:33:37)

Australija

I ovaj sjajan tekst dokazuje koliko su ljudi prolazni i koliko je život nepredvidljiv nama obicnim smrtnicima. Posle svakog tvog teksta o njemu razmisljam dugo i cesto ih ponovo procitam. Volela bih kada bi ih bilo u jednoj knjizi.

pošalji odgovor

VesnaDC [neregisrovani] (07. 02. 2010, 19:22:10)

Sjajno

Izuzetno iskustvo. Pravi dragulj. Bravo Lazicu. Nadam se da ce te podeliti sa nama jos neke nesvakidasnje trenutke sa puta po Australiji.

pošalji odgovor

Bojan Petrović [neregisrovani] (08. 02. 2010, 01:20:54)

Australija

Posle tvojih tekstova sasvim drugacije dozivljavam Australiju, zasto ti ne urede Blog, sramota, po njima si jos u Rusiji.

pošalji odgovor

Velibor V. [neregisrovani] (08. 02. 2010, 01:33:00)

put oko sveta

Sta reći posle toliko lepih reportaža mladog Lazića, već samo da tako nastavi i upoznaje nas sa njegovim putovanjem i doživljajima.Držim mu palčeve za sreću i dobar put.Bravo mladiću!

pošalji odgovor

Ognjen [neregisrovani] (08. 02. 2010, 02:37:57)

Australija

Ove zene stvarno nemaju pametnija posla nego da ostavljaju komentare, kao da se utrkuju koja ce lepsi i nakiceniji da napise.

pošalji odgovor

Ognjen [neregisrovani] (08. 02. 2010, 03:33:27)

Auustralija

Kako je simpaticno citati komentare ovih gospodja. Kao da se utrkuju koja ce lepsi i nakiceniji da ostavi.

pošalji odgovor
odgovori na komentar:
Australija Simpatičnom Ognjenu

Velibor V. [neregisrovani] (08. 02. 2010, 09:13:19)

put oko sveta

Moram Ognjenu pakosnom da odgovorim. Ako mu se tekstovi ne svidjaju neka pokuša sam da to opiše i doživi, a možda ovo i pišu GOSPODJICE, pa je i razumljivo što je ljubomoran.
U savakom slučaju ja želim V.Lazicu srećeno putovanje po ovoj našoj jedinoj planeti i da nas upoznaje sa njenim znamenitostima.Verujem da su i Ognjenu neke informacije dobijene preko tekstova mladog Lazića, produbila znanje.

pošalji odgovor

Konstantin Jević [neregisrovani] (08. 02. 2010, 10:30:33)

Simpatičnom Ognjenu

Iako sam vremesan jos uvek nisam gospodja. A ocigledno on nema druga posla ako cita komentare i u tome sagledava sadrzaj svog zivota. Bolje neka cita tekstove ovog izuzetnog mladog coveka i spozna prave vrednosti

pošalji odgovor

micko [neregisrovani] (08. 02. 2010, 13:47:09)

asutralija-viktor

izgleda da je ognjenu najvaznije sta ko komentarise, a ne kvalitet reportaze.cudni smo ljudi da i u lepoti pisanja nadjemo pakost. zasto !
viktore hvala za trud da nam priblizis daleke prostore.

pošalji odgovor

Karla [neregisrovani] (08. 02. 2010, 20:27:24)

australija

Koliko napora je samo potrebno da napise tekst dok je u pustinji, tamo verovatno nema interneta na dohvatu ruke. Izuzetan tekst, kao uvek.

pošalji odgovor

Mile Lolin [neregisrovani] (09. 02. 2010, 09:09:16)

Australija

Svako kaze ono sto misli, ti to dvaput odjednom, izgleda da se utrkujes sam sa sobom, idi bre...

pošalji odgovor
odgovori na komentar:
Zorica V.

Australija [neregisrovani] (09. 02. 2010, 11:56:13)

Zorica V.

Idi bre i ti...

pošalji odgovor

Snezana i Radomir [neregisrovani] (09. 02. 2010, 12:15:46)

Australija

Zelimo Viktoru srecan put i jos puno ovako lepih tekstova i nadamo se upoznavanju po povratku u Beograd.

pošalji odgovor

Vojin Marić [neregisrovani] (09. 02. 2010, 14:34:07)

Australija

Srpska svetinja, bez Srba, kako je to tuzno a nama za nauk da tako ne bude i na ovim prostorima. Ako se ne opametimo i budemo kao Ognjen i njemu slicni, bolje nam se i ne pise.
PS: Nisam gospodja a i ne planiram da budem

pošalji odgovor

Bosko B. [neregisrovani] (09. 02. 2010, 15:04:07)

Srpska svetinja

Stvarno, treba da se zamislimo sta se to desava te napustamo jednu po jednu nam dragu svetinju.
Neke kao ova koju nam je Viktor priblizio, iziskiva veliko postovanje i divljenje prema nasim precima, koji su i u takvim teskim uslovima stvorili hram,u kom su mogli da pronadju svoje utociste, i delic mira za secanje na kraj iz kog su dosli.
Sta reci! Da nam je vise ovako sposobnih mladih ljudi.

pošalji odgovor

Ognjen [neregisrovani] (09. 02. 2010, 18:25:00)

Australija

Sad ga kite i gospoda.

pošalji odgovor

Mileva [neregisrovani] (09. 02. 2010, 19:38:49)

odgovor GOSPODINU Ognjenu

Zalostno je sta ucini ljubomora. Ako ste i vi toliko sposobni kao Viktor Lazic, onda nam ostaviti vas link gdje mozemo procitati vas tekst, pa cemo i vam ostaviti komentar ;).

pošalji odgovor

Bosko. B. [neregisrovani] (09. 02. 2010, 20:12:20)

Srpska svetinja

Kao sto rece Velibor, "Ognjenu
pakosnom"
Nezavredjuje bilo kakav komentar, osim da se ugleda na mladog V. Lazica.

pošalji odgovor

Tina rokerka [neregisrovani] (09. 02. 2010, 22:06:37)

kiti se onaj ko ima zasto

Evo i gospodjice, znaci sva zastupljena populacija kiti, osim onih koji nemaju...u.
Ja preferiram ovakve momke kao sto je Viktor, ehhhh da mi ga je stici...

pošalji odgovor
odgovori na komentar:
polako Tina

Anja alapača [neregisrovani] (09. 02. 2010, 23:30:53)

polako Tina

Ma nemoj, nisi ti jedina, znas koliko nas ga prati u stopu, pa bio je glavna faca u skoli, djak generacije, ali nikad streber, sarmantan do bola, stalno je u zenskom drustvu. Mozda i ja nekad dodjem na red.Ko ga zna ne moze biti ravnodusan

pošalji odgovor

Vlajko Radović [neregisrovani] (10. 02. 2010, 10:36:13)

Australija

O tim podzemnim naseljima u Australiji sam nesto malo citao, voleo bih da saznam vise, kako to ljudi zive kao krtice. Mozes li neki tekst da posvetis malo vise o tome. Zanimljivo i poucno pises i redovno citam tvoje tekstove.

pošalji odgovor

mister x [neregisrovani] (10. 02. 2010, 15:31:22)

Australija

Samo vi devojke mastajte, vec je zauzet, doduse devojka mu izgleda kao pit bul, ali niko nije savrsen.

pošalji odgovor
odgovori na komentar:
Auuustralija

Robert Culhane [neregisrovani] (10. 02. 2010, 22:33:22)

Australija

Bas divno, postaje mnogo popularin jer pise lepo, a i zbog emocija. Super.

pošalji odgovor

Boris Janić [neregisrovani] (11. 02. 2010, 08:44:41)

Auuustralija

Osvajaj samo nove predele i zenska srca Viktore, ne dajte se zbuniti pametnice ako je takva sadasnja devojka pa tek onda imate sanse. Juurisssss

pošalji odgovor
odgovori na komentar:
Australija

Uroš [neregisrovani] (11. 02. 2010, 16:28:17)

Australija

Bolje da su stavile oglas na nekoj od bandera na Terazijama. Kakve paćenice!

pošalji odgovor
odgovori na komentar:
Viktor Auuuustralija zvrk

siparice [neregisrovani] (11. 02. 2010, 22:18:20)

zvrk

potpuno se slazem!

pošalji odgovor

Rebeka [neregisrovani] (11. 02. 2010, 23:14:22)

Auuuustralija

Nemate vi pojma, retke su ovakve biljke kao Viktor pored gooomile zgubidana, pakosnika,kukumavki koji ne znaju sta bi sa sobom ali odlicno znaju sta bi sa drugim.. eh jado, jado.

pošalji odgovor
odgovori na komentar:
zvr

paćenica [neregisrovani] (12. 02. 2010, 09:26:10)

zvr

To, upravo to, znamo sta ćemo sa vama pametnicama!

pošalji odgovor

Mara Sanjalica [neregisrovani] (12. 02. 2010, 11:58:12)

Viktor

Sta vredi kada Viktor ne seta Terazijama a ni njemu ni nama to nije potrebno, a za slike na banderama i da su tvoje po celoj Srbiji ne bi ti vredelo.
Ko hoce bisere mora duboko zaroniti.

pošalji odgovor
odgovori na komentar:
Baš svašta ...

x [neregisrovani] (12. 02. 2010, 15:47:21)

Baš svašta ...

može mašta... Samo pazi dok sanjaš, da te surova stvarnost ne klepi po nosu.

pošalji odgovor

Petar Milovic [neregisrovani] (12. 02. 2010, 17:00:38)

Vratite se na pravi put

Mislim da su pojedinci malo promasili temu. Ovaj sajt je za komentare na TEKST Viktora Lazica, a ne za kojekakva decija trabunjanja.

pošalji odgovor
odgovori na komentar:
Pravi put odgovor

Misa [neregisrovani] (12. 02. 2010, 21:10:10)

odgovor

Potpuo se slazem sa Petrom. Totalno ste promasili temu komentara.

pošalji odgovor

Miki Mozak [neregisrovani] (12. 02. 2010, 22:14:52)

Pravi put

Ko dodje do komentara vec je citao tekst, a komentar o autoru je i komentar o tekstu. Medjusobna komunikacija komentatora nije pogresan put. Tekstovi jesu snazni ali malo opustenosti nije na odmet. Ma koliko imali godina u svima nama je decja dusa, ne mojmo je omalovazavati, ako smo uspeli da je sacuvamo u ovom ludilu.

pošalji odgovor
odgovori na komentar:
australija

zika [neregisrovani] (13. 02. 2010, 15:26:54)

australija

Sve pohvale,za tekstove koje vec nekoliko meseci citamo. Bravo, Viktore nastavi samo tako ,a nadam se da da ce uskoro biti i knjiga.

pošalji odgovor

Vićentije Marić [neregisrovani] (13. 02. 2010, 19:09:52)

Australija

Sjajno momce, redovno te pratim, zaista impresivno.

pošalji odgovor

Srbin iz Australije [neregisrovani] (23. 02. 2010, 18:06:01)

nije napustena

Parohija Svetog Ilije u Kober pidiju nije napustena. U samom mestu pored nase crkve postoji i nas kao i makedonski i hrvatski centar.
Samo mesto ima tek nekoliko hiljada stanovnika od kojih su par stotina Srbi.
Prethodni svestenik o. Radomir Aleksic dobio je premestaj (u Gracanicu) a umesto njega ovu parohiju sada opsluzuhe protojerej stavrofor o. Milorad Jovcic. Osnovne podatke o parohiji, njenu adresu, telefon i imejl svestenika mozete naci i na zvanicnoj adresi eparhije australijsko-novozelandske (www.soc.org.au). Jeste da je u pustinji, ali nije bas toliko pusto kao sto je ovde ispalo. :)

pošalji odgovor
Press magazin
Nobel, najveći Titov poraz

14. 03. 2010

Nobel, najveći Titov poraz

U najopsežnijoj akciji u istoriji jugoslovenske diplomatije Tito nije uspeo da izlobira Nobelovu nagradu. Pokazalo se da borac za mir ne može da bude neko ko nosi teret Golog ...

14. 03. 2010

MOĆ & GRAD

14. 03. 2010

Ko radi, taj i greši

14. 03. 2010

Evro-Afrika

14. 03. 2010

Dijete za izbegavanje
Arhiva
Arhiva
Click Here to Pick up the date
Click Here to Pick up the date