
Modernizacija komunikacija menjala je i nas – beogradske govornice
Da li bi Vam delovalo čudno kada bi Vam neko rekao da su na potezu od Slavije do Kalemegdana jednom radile čak – 52 telefonske govornice?

Da li bi Vam delovalo čudno kada bi Vam neko rekao da su na potezu od Slavije do Kalemegdana jednom radile čak – 52 telefonske govornice?

Mogućnost da “preko žice” završe neke važne poslove doneo je pravu revoluciju u beogradskim životu tokom tridesetih godina 20. veka. Kas konja postao je prespor naspram impulsa kroz žicu. Što je započeto telefonom, završava se “u trku“.

U telefonskom imeniku iz 1947. je pored azbuke bio napisan i jedan neobičan spisak geografskih pojmova i ličnih imena

Danas je gotovo nezamislivo da ne znamo broj svog najbližeg prijatelja, člana porodice, pa čak ni poslovnih kontakata, jer je sve to doslovno na dohvat ruke, u svakom trenutku dostupno putem mobilnog telefona.

Tebra, druže, svašta nešto, samo lagano… Ovo su toliko zvučne žargonske reči da su postale gotovo poštapalice. A već odavno svi znamo ko su panduri, šta je tezga, ko su danas buržuji pa čak i ko su bili ridžovani.

Udarna vest u leto 1926. godine bila je „telefonija na velikom odstojanju“! Tome su se posvećivale naslovne strane beogradske štampe, a narod je prepričavao ono što je čitao, dodajući svemu tome kako svoje oduševljenje, tako i – strah. Sve je zavisilo ko kako tumači „razvoj i usvršavanje električnog telefona, naročito telegrafa bez žica“.