
Gavra, Džamija, Ksantipa ili Njegoš – kako su se spelovala slova telefonom 1947.
U telefonskom imeniku iz 1947. je pored azbuke bio napisan i jedan neobičan spisak geografskih pojmova i ličnih imena

U telefonskom imeniku iz 1947. je pored azbuke bio napisan i jedan neobičan spisak geografskih pojmova i ličnih imena

Danas je gotovo nezamislivo da ne znamo broj svog najbližeg prijatelja, člana porodice, pa čak ni poslovnih kontakata, jer je sve to doslovno na dohvat ruke, u svakom trenutku dostupno putem mobilnog telefona.

Za sve što je bilo javno u nekadašnjoj državi, “Jugii” kako smo joj tepali ponekad, vezivale su se neverovatne priče kroz koje ste mogli da skenirate duh neposlušnog, nevaspitanog, domišljatog i katkad tvrdoglavog i pomalo zlobnog pripadnika radnog naroda., kako su tad funkcioneri nazivali građane.

Krajem septembra 1919. godine, Beograđani su se prvi put susreli s jednim sasvim neobičnim izdanjem – prvim zvaničnim telefonskim imenikom. Ministarstvo pošta i telegrafa izdalo ga je s ciljem da građanima olakša korišćenje tadašnje telefonske mreže, ali štampa tog vremena videla je u toj „knjizi“ mnogo više od pukog popisa pretplatnika.

Nakon Drugog svetskog rata, telefon i televizija postaju simboli novog doba ljudske civilizacije. Iako je telefon u Beogradu postojao i pre 1945. godine, tek u posleratnom periodu postaje neizostavan deo svakodnevnog života.